Evolucija (lat. evolutio: razvoj, razvitak), je razvoj iz nižega u više, iz jednostavnoga u složeno, nekoga prirodnoga ili društvenog procesa, manifestacija neke pojave, događaja ili ideje sukcesivno, u jednom slijedu.
Ona je kvantitativna postupna promjena kao suprotnost revoluciji; kretanje koje se sastoji od niza povezanih i uzajamno uvjetovanih radnji; proces oblikovanja nekoga finalnog proizvoda, ali isto tako i sam proizvod iz tog procesa.
Na osnovi dugogodišnjeg rada, koji u ovom slučaju podrazumijeva obilaženje raznoraznih ka(h)(v)(f)ića, klubova, diskoteka, prčvarnica, ostalih ugostiteljko-zabavno-provedimovrijemeuludo objekata, njihovih improviziranih inačica, mračnih štekova i mjesta na tamnijoj strani grada, te, unutar navedenog, iscrpnog istraživanja obiju krajnosti a i onoga između njih, nastala je 'Teorija evolucije'. Naime, sa svojim suradnicima, uspio sam koncipirati teoriju po kojoj svaki Mostarac, ukoliko nešto opasno s njim nije u redu, prolazi kroz uokvirene i definirane faze, odnosno stupnjeve razvoja na svom putu do zabave, na svom putu kroz gužvu, dim, udarce i ' slučajna očešavanja' o suprotni spol – na svom kafanskom putu.
Piše: Martin M.
Molim cijenjene kolege znanstvenike, da uzmu u obzir vrijeme početka moga istraživanja, studiranja i kontempliranja o kafanskoj evoluciji, jer zbog stanovitih događanja početkom i sredinom devedesetih, nisam bio u mogućnosti obuhvatiti cjelokupnu geografsku oblast grada Mostara. Tako se dakle, ovaj opit, kao i teorija sama, odnosi uglavnom na one četiri petine grada, koji neki zovu 'ova' a neki 'ona' strana.
14 – 15 GODINA – MAČIĆ (Felis catus)
Ako ste ikada vidjeli tek rođenog mačića, e to vam je mostarski tinejdžer početnik. Nesigurna, oprezna hoda, slijepljene kose i slijep pored očiju. Zatvorenih. Mačić. Tipično za ovaj stupanj razvoja jest situacija: njih dvoje, troje, četvero ili više, izađe iz sjenki parka i školskih dvorišta, odlučivši da su dovoljno čekali i da su spremni da izađu – na 'staro'. I koračaju tako preko 'starog', pođu od Hollywooda, vide Queen, La Cage, Vukowar (kasnije Gradska kavana, kasnije Orange), Peticu, Studio, Willy, Mali puž, Dioniz, The Best, Charlie, Alo Alo, Gio, Laryno (čuj Laryno, Zeleni), Meddle, Sax, Mississipi (kasnije Iguana), Long Play (LP, kasnije Aquarium, kasnije Yxes, što je izvrnuto (čitaj:gluplje) od sexy), Baron, Rock, Milano, Atrij, Cassablancu, Doru (kasnije Elite, kasnije City, kasnije West, kasnije prodavnica), Galeriju (kasnije F1), Iguanu i Hollywood. Napravili su ono što će u bližoj i daljoj budućnosti napraviti još milijardu puta. Oni i svi ostali koji su tu noć 'izašli'. Krug. – Hajmo krug bacit'. Naravno, nemaju pojma gdje su, šta su i kako su. Sjednu u najnepopularniju kafanu. Queen. Razbiju čašu ili nešto slično. Brzo, zaključe da baš i nije onako kako su zamišljali i razgule. Kasnije sjednu 'na krug' kraj Malog puža i sjede na zidiću dok im digitronac sat ne zazvoni da je 22 ili 23 sata. Vrijeme je kući. Naprednije primjerke Felis catusa je često moguće vidjeti oko 22h, kako poslije druge pive nose jedan drugoga. Nešto slično kao ranjenici na Sutjesci četrdeset i neke. Teško je, ali uzbudljivo, u Mostaru biti mačić.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
16 – 18 GODINA – DOMAĆI PUH (Glis glis)
Za oko 2 godine Felis catus, potpuno nestaje i javlja se nova stepenica u razvoju. To je Domaći puh. On je stekao neka iskustva ali je još uvijek oprezan. Do sada je već naučio kako stvari funkcioniraju 'na starom'. Koga smije, koga ne smije. Kako može, kako ne može. Redovito ima omiljenu kafanu. Redovito je to Gio ili Zeleni. Kako se mane puno rapa, u kafanu se ide iz šteka. Štek je mračno mjesto na kojem se pije alkohol kupljen ili ukraden iz prodavnice, puši 'opojna droga, tipa marihuna' (kako reče drug/gospodin inspekor jednom prilikom), te pričaju gluposti 'ko je koga slomio, i 'ko je s kim poš'o. Još jedna je odlika ove evolucijske karike, jest da kafana (iako im draga) još uvijek nije njihovo prirodno gnjezdilište i mrjestilište. Oni se naime nalaze u periodu 'kućnih fešti'. 'Kućne fešte' su prigode koje osoba organizira nekim povodom (najčešće se radi o rođendanu), na kojima se neiskusna rulja iz gluposti i želje za dokazivanjem oleši od alkohola i droge, demolira stan (šta je ovo moj Igore, pa ovo nije bilo 'vako ni kad se pokojni Milan ženio) i priušti degenek i doživotnu zabranu za 'fešte' domaćinu. Svatko ovih jedinki u pravilu samo jedan put organizira PRAVU 'feštu'. Oni su, ne zaboravimo, i srednjoškolci, pa neizostavno idu na kave poslije škole. Na 'staro', normala.
19 – 23 GODINA – VELIKI MRAVOJED (Myrmecophaga tridactyla)
Nakon srednje škole, pogotovo ako upišu kakav fakultet, mladi Mostarci u kratkom roku postaju Veliki mravojedi. To znači da su, obogaćeni dosadašnjim iskustvom, spremni za naprednija istraživanja i upoznavanje značenja i smisla kafana. Ta istraživanja su popraćena s dvije osnovne karakteristike. Stremljenje ka alkoholu i eksperimentiranje s opijatima, kao i utopističko vjerovanje da će u kafani pronaći partnera za seks. A seks je, uz navedeni alkohol, opijate i kladionicu, jedino što prosječnog Velikog mravojeda zanima. Mravojed šmrče, liže, puši, snifa, pije, jede. Doslovno i figurativno. Za kratko vrijeme afirmira se u svim, a posebno u jednoj ili nekoliko omiljenih kafana. Dostiže sve veću alkoholnu toleranciju a samim tim i veći socijalni status među kafanskim pukom. Myrmecophagu tridactylu se nazadniji evolucijski primjerci dive kad ga sretnu u prolazu, a napredniji se podsmjehuju njegovom neznanju u nastojanjima da ih što prije dostigne. Kako je veliki broj Mravojeda istovremeno i akademska populacija, njihov financijski maksimum još nije dostignut, a samim tim ni fenomen 'štekova' nije napušten. Iza kina, 'partiza', Stara gimnazija, park, dvorišta, klupice. U kafani se trude znati ili upoznati gazdu, imati svoje mjesto i piće koje piju.
24 – 29 GODINA – EUROPSKI BIZON (Bison bonasus)
Više bizon, nego europski. Ali eto. Bison bonasus je Mostarac koji je na vrhu svoje tjelesne snage, seksualne moći, i najvjerojatnije, na vrhuncu svoje kafanske putanje. Vrhunac podrazumijeva balansiranje između kafane s jedne strane i posla, fakulteta, žene, obitelji, obveza, kao i života uopće, s druge strane. Bizonu je, zahvaljujući pogodnom životnom dobu koje je prekretnica samo za sebe, to balansiranje sasvim realno i lagano. On napreduje u svim životnim poljima, obitelji, ljubavi, karijeri… Ali neupitna ravnoteža svemu tomu, ostaje kafana. Bizon zna većinu gazda kafana u gradu. Zna i sve konobare, odavno. Kafane ne zove njihovim imenima, nego imenima njihovih vlasnika. U Draženke, u Ćele, u Pike, u Nepe, u Žele… (Reklama!) U omiljenim kafanama, piće naručuje 'kao i obično'. Gazda ga uvijek časti. Blamiranje od alkohola se polako napušta, oleše se temeljito ali dostojanstveno. Naravno, izuzeci potvrđuju pravilo, pa se nerijetko pijani naprave kakav kuršluz u kafani. Sutra im bude krivo i stide se. Tek kod Bizona je uočen fenomen stida radi belaja u kafani, dan poslije pijanstva, dok kod inferiornijih evolucijskih jedinki, vlada tzv. Drozdov zakon – umnožak alkohola i količine belaja jednak je kvadratu dobrog provoda. Evolucijsko vrijeme Bizona je pet godina, što znači da se Mostarci na ovoj evolucijskoj stepenici, znatno duže zadržavaju nego na prethodnim. Na kraju evolucijskog ciklusa većina Bizona se odlučuju – nastaviti putem kafane, putem prirode, putem istine, ili spoznati istinu i sebe i uklopiti se u društveno prihvatljivije okvire zabave i slobodnog vremena.
30 – 40 GODINA KUĆNI MIŠ (Mus musculus)
Postoji bezbroj načina da se Bizon pretvori u Miša za samo godinu ili dvije. Koliko god tih načina bilo, toliko ima i vrsti Miševa. Mus caroli, Mus cervicolor, Mus cookii, Mus cypriacus, Mus booduga, Mus terricolor, Mus musculus, Mus spretus, Mus spicilegus, Mus fragilicauda, Mus nitidulus… Ali većina Mostaraca je pretvara u Kućnog miša - Mus musculusa. I to ženidbom. U kasnijim fazama Bizona, Mostarci okače oko vrata većinu životnih utega. Kredit jedan, kredit drugi, jamac, stalan, dosadan i slabo plaćen posao… Trideseta godina je psihološka granica, koja sama po sebi može značiti prelazak u Miša. Ženidba, kao pretposljednji uteg na vratu jednog ozbiljnog kafanskog Bizona, samo učvršćuje prirodni tijek evolucije. Djeca kao točka na i. Kućni miš kafane bira po drugim kriterijima. Nije važno kakva je muzika. Je li rock, je li narodna. Je li sisata konobarica ili konobar što potkrada. Važne su stvari kao što je mjesto za dječju sjedalicu, sokići kojima nije istekao rok trajanja, pristup s dječjim kolicima itd… Kućni miš kafanu posjećuje uglavnom nedjeljom, često sa ženom, a uvijek i samo danju. Naravno, period Miša je dug. Najduži je do sada i iznosi deset godina. U tolikom vremenskom periodu, odstupanja unutar vrste i roda kod klasičnog Mostarskog Kućnog Miša su velika. Razlog tomu je približavanje kraja evolucijskog napretka i sve manji broj evolucijskih stepenica. Govoreći o odstupanjima, nerijetko i u velikom broju po mostarskim kafanama nalazimo primjerke koji pripadaju evolucijskoj skupini Miša, imaju 30 – 40 godina, ženu, dvoje djece, dva kredita, a svejedno stoje uz bok Domaćeg puha, Velikog mravojeda i Europskog bizona, za šankom najpopularnije, ili još gore, kafane u nekoj vukojebini. Petkom se, u sitne sate u Dalekoj (reklama!), trljaju u gužvi o maloljetnice, u društvu najčešće s drugim Kućnim mišem. Ili po kafanskim šankovima u predgrađima, pričaju svoje tužno – sretne živote: ''Đe sam bio, šta sam radio, kako sam se na vlastiti kurac nasadio'' – rekao bi umjetnik.
45 + GODINA – RAK SAMAC (Liocarcinus vernalis)
Posljednja evolucijska karika. Od krize srednjih godina, pa do onemoćalosti i pada u postelju. Živi u simbiozi s moruzgvom, kao što je opće poznato. Brak je od ljubavne zajednice, ostao samo zajednicom. Kafanske aktivnosti na minimumu. Gostiona i karirani stolnjaci. Ocvale konobarice, stari kroneri, improvizirane kafane prerađene od garaža u starijim gradskim naseljima. Šuplje priče, teretna piva i rakija iz čokalja.
Članak preuzet sa
bljesak.info