Na redakcijski mail portala Bljesak stiglo je pismo čitateljice u kojem se osvrće na problem prosjačenja u Mostaru.
Iako je godinama ovaj problem prisutan na mostarskim ulicama i unatoč najavama policije kako će se promjenama u radu policije promijeniti i ova situacija, situacija se samo pogoršava.

Upravo o tome govori se u pismu koje Vam prenosimo u cijelosti.

Ulice Mostara ovih dana prekrasne su za šetnju. Još nije udarila ljetna vrućina, još nisu komarci napali ''iz neba i iz zemlje'', još se ne lijepi znoj za tijelo. Međutim, proći ulicom u kojoj je žiža više nije toliko zabavno. Po špici se sada odabire kuda se hoda.

Naime, s desne strane ulice, gledano od kružnog toka, uvijek ima Roma. Ima njih posvuda, reklo bi spretno oko, i neka ih, ali u toj ulici je poseban nasrtaj na građane Mostara, a posebno na studente, koji i čine većinski dio špice u večernjem terminu.

Svi znaju kakav je položaj Roma u Bosni i Hercegovini. Posebno je otežavajuća činjenica kako ih se u Ustavu spominje tek kao ostale građane, iako čine najbrojniju manjinu u BiH. No s druge strane, znači li to kako se imaju pravo ponašati kako se ponašaju? Prije par dana, u prolazu dotičnom ulicom, vidjela sam policiju kako nadgleda kružni tok. U isto vrijeme, s druge strane ceste, Romi su napadali studenticu prijeteći joj kako će ju pljunuti ukoliko im ne da novac.
To nisu jedine manipulacije koje se događaju. Nedavno sam čekala autobus na kolodvoru, kad mi se približio jedan Rom, tražeći marku. Kako se nisam obazirala, počeo mi je prijetiti kako će izvaditi ''čakiju''. Naravno kako mi se situacija nije činila smiješnom, premda sam znala kako ima previše ljudi da bi to zaista i napravio. Mojoj kolegici je jedan Rom prišao s pričom kako mu je ona pokvarila autić i kako mu sad mora dati novac ili će ju gađati tom igračkom. Hodati u gradu u kome se konstantno bojite kako će vas netko napasti, nije uopće zabavno.

Tko treba voditi računa o tome i zašto se više institucija i instrumenata pravde ne uključi u rješavanje ovog problema, pitanje je koje u Bosni i Hercegovini, kao i mnoga izgleda, nema odgovora. Paradoksalno, spominjemo pitanje diskriminacije Roma i njihovog položaja u društvu BiH.
Tko će formirati rješenje, kada i kako, čini se kao da nikog ne zanima. Dotad će studenti i građani Mostara i dalje tražiti sklonište svaki put kada ugledaju Roma (što bi u civiliziranom društvu bilo osuđivano kao diskriminacija manjina), a da ne spominjem koliko već izbjegavaju popularnu ulicu u kojoj se pljuvanje posljednjih dana aktivno odvija.