"Odvojeni kreveti su tu i ostaju. Nema sumnje da će s vremenom naslijediti bračne krevete u svim sobama u kojima se nalaze dvije osobe", pisalo je u članku koji je 1892. objavljen u Yorkshire Heraldu.

Ovo predviđanje pokazalo se pogrešnim, ali gotovo stotinu godina, od 1850. do 1950., odvojeni kreveti smatrani su zdravijom i suvremenijom opcijom za parove od bračnih kreveta. Štoviše, liječnici su u 19. stoljeću upozoravali da bi dijeljenje kreveta moglo dovesti do toga da slabiji spavač iscrpi vitalnost osobe čvršćeg sna.

Hilary Hinds, profesorica sa Sveučilišta Lancaster, proučavanjem bračnih vodiča, medicinske literature, romana i kataloga namještaja otkrila je da su odvojeni kreveti prihvaćeni krajem 19. stoljeća iz čisto zdravstvenih razloga.

Kreveti kao tanjuri

U svojoj novoj knjizi "A Cultural History of Twin Beds" Hinds piše o liječnicima i njihovim upozorenjima vezanim za opasnosti dijeljenja postelje. Liječnik William Whitty Hall 1861. izdao je knjigu "Sleep: Or the Hygiene of the Night" u kojoj spavačima savjetuje da spavaju sami u krevetu, u dobro prozračenoj sobi, a oni koji se tog pravila ne budu držali, mogli bi izgubiti zdravlje i snagu tijela i mozga te umrijeti "prije nego što im dani budu odbrojani".

Dr. Benjamin Ward Richardson tijekom 1880-ih objavio je seriju članaka u kojima upozorava na opasnosti udisanja bakterija osobe s kojom dijelite krevet: "Ne mogu bolje započeti govoriti o onome što želim reći o krevetima i spavanju nego tako da se usprotivim zajedničkim krevetima. Sustav posjedovanja kreveta u kojem spavaju dvije osobe je uvijek u određenoj mjeri nezdrav."

Dr. James Coplan 1858. upozorio je: "Ovaj nedostatak oduzimanja vitalnosti ne izazivaju samo djeca. Mlade žene koje su braku sa starijim muškarcima također pate na sličan način iako rijetko u takvim razmjerima. Ove činjenice poznate su i starijim osobama koje užitak pretpostavljaju dugovječnosti pa tako često pokazuju sebičnost, koja se kod pojedinaca povećava s godinama."

Sve do 1920-ih odvojeni kreveti smatrani su modernim izborom. "Odvojeni kreveti za svakog spavača podjednako su neophodni kao i odvojeno posuđe za svaku osobu koja jede", napisao je 1919. u svojoj knjizi dr. Edwin Bowers i nastavio: "Promiču udobnost, čistoću i prirodnu profinjenost koja postoji kod ljudskih bića."

Sve se mijenja

Do tridesetih godina prošlog stoljeća odvojeni kreveti bili su uobičajena pojava u kućanstvima srednjeg staleža, ali samo deset godina kasnije situacija se promijenila.

Dio ljudi odvojene je krevete počeo doživljavati kao znak udaljavanja ili čak problema u braku, a 1956. zagovornica kontracepcije i eugeničarka Marie Stopes krenula je u otvorenu borbu protiv odvojenih kreveta: "Mnogi korisnici istih su devitalizirani, razdražljivi, neispavani i nesretni. Mislim da je to upravo zbog odvojenih kreveta. Odvojeni su kreveti izum đavla, ljubomornog na bračno blaženstvo."

Hinds isprva nije imala namjeru pisati o krevetima, već se bavila potpuno drugom temom, ali u svojem je istraživanju počela nailaziti na priče o odvojenim krevetima. Isprva je pretpostavila da predstavljaju isto ono što i danas, bračno udaljavanje ili seksualnu disfunkciju.

No u romanima iz dvadesetih godina prošlog stoljeća naišla je na spominjanje modernih odvojenih kreveta, a u daljnjem je istraživanju naišla na sve ostale informacije. Članak se pretvorio u knjigu, a ona je u potpunosti promijenila svoje mišljenje o odvojenim krevetima.



Ipak, tvrdi da je ovo istraživanje nije natjeralo da promijeni navike i nabavi odvojene krevete: "Zaintrigiralo me ono što odvojeni kreveti predstavljaju u kontekstu preuzimanja kontrole nad bračnim noćnim navikama. Umjesto da rade isto što smo radili kroz povijest, čine nešto drukčije. No ja sam ipak osoba vlastitog povijesnog trenutka."