Humanističke znanosti često se ne smatraju ključnim pokretačima gospodarstva, ali stvarni trendovi i primjeri iz Bosne i Hercegovine nerijetko dokazuju suprotno. Kreativna ekonomija u BiH, sektor koji obuhvaća glazbu, scenske umjetnosti, dizajn, medije, marketing i kulturni turizam, temeljena je upravo na humanističkim znanostima, a poglavito na istraživanju društvenog konteksta, razumijevanju publike, lokalnog identiteta. Ona leži umjetničkom stvaranju koje u sebi nosi snažnu komunikacijsku vrijednost.

Mladi u BiH danas sve češće grade karijere koje korijene pronalaze u humanističkim disciplinama, iako ih obično ne nazivaju „znanstvenim“. Organizacija različitih događaja, provedba kulturnih projekata, upravljanje scenskom produkcijom ili promocijom, kao i druge srodne aktivnosti zahtijevaju kompleksne vještine koje kombiniraju istraživanje i konceptualno promišljanje, a potom i interpretaciju rezultata i strateško planiranje. Umjetnički i kreativni proces tako dobiva na važnosti pridajući značaj inovaciji, te pretvarajući se u rad koji ima svoje tržište, publiku i ekonomsku vrijednost.

Danas su kulturne kampanje u svijetu, pa tako i u Bosni i Hercegovini nezamislive bez digitalnih promotivnih alata poput Google Ads i Facebook Ads pa time i umjetnost rezultira mjerljivim rezultatima i podliježe različitim analitikama. Time se ruši još jedna predrasuda prema kojoj se kreativni sektor ne može vrednovati ili mjeriti. Upravo se zato dolazi do uvjerenja da je ovaj sektor spoj kreativnog rada i preciznog poznavanja društvenog i kulturnog konteksta.
Bosna i Hercegovina već ima institucije i organizacije koji čuvaju i razvijaju taj potencijal. Primjeri su različiti teatri mladih koji već godinama rade s mladim umjetnicima na profesionalizaciji izvedbenih praksi i razvoju autorskih predstava. Takve inicijative pokazuju da ulaganje u humanističko znanje nije trošak, nego investicija u talente koji će u budućnosti činiti dio najbrže rastućeg sektora koji bilježi snažan potencijal za zapošljavanje.

Činjenica je da BiH obiluje kulturnim i kreativnim kapitalom, ali da bi taj kapital postao snažan gospodarski resurs, potrebno je dugoročno i strateško ulaganje. Humanističke znanosti grade društvo koje razumije sebe i druge, društvo koje je tolerantnije, kritičnije, maštovitije i emocionalno inteligentnije, a upravo su ta društva najinovativnija. Stoga se dolazi do zaključka da je ulaganje u humanističke discipline i umjetnost zapravo ulaganje u ljude i u gospodarski razvoj koji sve češće ovisi o kreativnosti i znanju.