Kratkim zviždukom Edgar Steinborn je potvrdio nešto što su mnogi smatrali jedva mogućim. U svibnju 2003. godine Werder Bremen bio je 23 boda iza minhenskog Bayerna, ali 12 mjeseci kasnije na Olimpijskom stadionu gostujući su navijači i igrači slavili bundesligaški naslov, koji je bio osiguran dva kola prije kraja sezone. Za jednog čovjeka emocije su bile preintenzivne. Stojeći na sredini terena, Aílton Gonçalves da Silva se slomio, za thesefootballtimes.co piše James Kelly.



Zbog jednog ishitrenog potpisa Aílton je morao napustiti klub koji nikad nije htio da on ode, a tog trenutka 8. svibnja 2004. godine nije htio otići ni on.

"Puno sam plakao nekoliko mjeseci na kraju sezone. Kod kuće, u krevetu, na zahodu. Stalno sam se iznova pitao zašto Schalke", rekao je Aílton. Bio je to početak kraja za igrača koji je morao jako naporno raditi da bi došao do vrha.

Zbog njegove tjelesne težine, snage i iznenađujuće brzog tempa Aílton je od njemačkih medija dobio nadimak Kugelblitz, ili Okrugla Munja. Neobjašnjeni električni fenomen odlično pristaje instinktivnom napadaču koji je kasno došao na scenu. Rođen je 1973. godine u brazilskoj sjeverozapadnoj saveznoj državi Paraibi. Svoje je umijeće brusio bosonog na farmi, a njegov prvi klub bila je nižerazredna Ypiranga. Njegovi su golovi u Campeonato Gaúchu 1994. pomogli malo poznatom klubu da se probije u Serie C 1995. godine, što je klubu bilo prvo iskustvo na nacionalnoj razini.

Živio je u hotelu i jeo samo špagete

Nakon nekoliko sezona s promjenjivim uspjehom u Internacionalu, Mogi Mirimu i Santa Cruzu, jedna plodna sezona u Guaraniju krajem 1997. godine skrenula je pažnju nogometnog svijeta prema njemu. Werder je bio jako zainteresiran, iako je traženu cijenu smatrao pretjeranom i Aílton je umjesto toga potpisao za meksički Tigres. Samo pet golova u 23 utakmice nije odvratilo Werderova trenera Wolfganga Sidku, koji je bio ustrajan u njegovu dovođenju, pa je u listopadu 1998. napokon dobio Aíltona za odštetu od 2,5 milijuna funti.

Unatoč tome što je prva tri tjedna u Njemačkoj živio u hotelu i jeo samo špagete, stvari su se isprva za Aíltona činile pozitivnima. Postigao je gol u debitantskoj utakmici protiv Freiburga pa se činilo da mu neće trebati mnogo vremena da se prilagodi na europski nogomet. Nažalost, Sidka je samo tri dana kasnije dobio otkaz, a klub se našao u borbi za ostanak. Novi trener postao je strogi Felix Magath, koji je od samog početka imao problema s Aíltonom.

Zbog Magathova pravila o njemačkom jeziku, Aílton je prve sezone malo igrao. Započeo je samo četiri utakmice i postigao samo dva gola. Srećom po Brazilca, Magath je otpušten dva kola prije kraja sezone, a njegov nasljednik Thomas Schaaf imao je puno više razumijevanja za Aíltona. Zbog manjka kondicije nije imao veliku ulogu u osiguravanju ostanka u Bundesligi i kasnijoj pobjedi u kupu protiv Bayerna, ali bio je to pokazatelj vjetrova promjene koje će donijeti Schaaf.

U prve utakmice sezone 1999./2000. bio je izvan sastava zbog naposljetku neuspješnih pregovora s Botafogom, ali Aíltonova šansa ukazala se u drugoj utakmici nakon povratka u momčad. U gostima kod Wolfsburga jugoslavenski napadač Rade Bogdanović morao je izaći nakon 15 minuta, a Aílton je ušao i sudjelovao u pobjedi Werdera 7:2. Postigao je gol i imao dvije asistencije za Claudija Pizarra. Bili su to prvi znakovi da bi igrač kojeg su mnogi smatrali preteškim zapravo mogao biti prilično dobar. Te sezone Aílton je uspostavio dobar odnos s Pizarrom i klupskom legendom Marcom Bodeom te pritom postigao 16 pogodaka i imao 14 asistencija.

Mnogi su bili zadivljeni iznenadnom transformacijom igrača iz drugog plana u jednog od najplodnijih strijelaca Bundeslige. Iako je Aílton tvrdio da se to dogodilo zbog sve više seksa sa svojom djevojkom, daleko je vjerojatnije da su to bile Schaafove zasluge. On je taktički upotrijebio Aíltonove prednosti, dajući mu malo obrambenih zadataka i koristeći viziju Andreasa Herzoga i kasnije Johana Micouda za otvaranje Aíltonovih prodora.

Sljedeće dvije sezone kulminirale su obilnim golovima Brazilca, iako ne bez problema. Razlike između opuštenog životnog stila u Brazilu i precizne Njemačke bile su očite, a iznimka nije bio ni Aílton. Jedan poznati incident dogodio se u pripremama za sezonu 2002. godine, kad se kasno vratio u Bremen i odlučio uzeti taksi do Werderova kampa na otoku Norderneyu u Sjevernom moru. To ga je koštalo 700 eura. Njegova su izbivanja postala toliko zloglasna da su Werderovi navijači vodili kladionicu oko toga koliko će dana Aílton zakasniti.

Ove su neugodnosti bivale brzo zaboravljane sve dok je brazilski napadač na terenu pružao ono što se očekivalo. Njegova je forma izazvala interes Bayerna, koji se na kraju ipak odlučio za Roya Makaaya iz Deportiva. Aílton je u sezoni 2003./2004. dostigao novi vrhunac i zasjenio igrača kojeg je minhenski klub doveo umjesto njega. Sve je započelo u 1. kolu protiv Herthe, u utakmici u kojoj je Aílton sudjelovao u sva tri Werderova gola. S dva pogotka i jednom asistencijom dao je naslutiti da će to biti njegova sezona.

Postigao je gol i u sljedećoj utakmici, protiv Borussije Mönchengladbach, potom i protiv Schalkea, 1860 Münchena i dva protiv Wolfsburga. Nakon toga donio je odluku koja će zauvijek promijeniti njegovu karijeru. Njegov je ugovor istjecao na kraju sezone, a Werderovi dužnosnici ignorirali su interes drugih klubova za njihovu zvijezdu.

Ponudili su mu dvostruko veću plaću. Potpisao je i odmah požalio

Schalke je bio među interesentima. Zbog ponude da će mu udvostručiti plaću, Aílton je potpisao predugovor samo tri dana nakon prvog kontakta. U Werderu su bili bijesni i uložili su žalbu Njemačkom nogometnom savezu zbog kršenja propisa. Iako je ono što je Schalke učinio bilo moralno upitno, a isto su izveli i s Aíltonovim momčadskim kolegom Mladenom Krstajićem, u njihovu pristupu nije bilo ništa protupropisno.

Unatoč lošem osjećaju, ništa nije moglo omesti Aíltonove izvanredne nastupe. U tjednima koji su uslijedili postigao je pogodak protiv Freiburga te svoj jedini hat-trick, protiv Bochuma. Prvi gol zabio je u jednom dodiru s gotovo 20 metara. Bilo je još golova te još osam asistencija te sezone. Aílton je oko sebe imao izvanredne suigrače, poput Ivana Klasnića, već spomenutog Micouda te Fabiana Ernsta. Istina je, međutim, da je Aílton bio katalizator dobre klupske forme, zbog koje je Werder u zimskoj pauzi imao pet bodova više od Bayerna.

Do problema je došlo u siječnju, kad je u prijateljskoj utakmici s nizozemskom Rodom ozlijedio bedreni mišić. Ipak se oporavio na vrijeme da u prvoj službenoj utakmici 2004. godine protiv Herthe postigne gol. Još dva pogotka zabio je protiv Kölna i u remiju sa Stuttgartom. Pritom je imao i dvije asistencije. I tako je uoči utakmice s Bayernom Werder imao priliku osigurati naslov u Bundesligi.

Pri rezultatu 2:0 nakon malo više od pola sata igre, koji su postavili Klasnić i Micoud, Aílton je pogodio udarcem izvan kaznenog prostora za 3:0. U drugom poluvremenu za Bayern je strijelac bio Makaay, ali bila je to slaba utjeha za domaćina jer Werder je osigurao svoj prvi ligaški naslov od 1993. godine. Nakon utakmice, Aílton je dao bizaran intervju, koji je postao legenda po nazivom "Versteh den Ailton" (Kako razumjeti Aíltona), u kojem je nepovezano pred novinarima govorio mješavinom njemačkog i portugalskog.

Unatoč porazima u preostale dvije utakmice s Bayerom (6:2) i Hansom (3:1), Aílton je sezonu završio s nevjerojatnih 28 pogodaka u Bundesligi. Bio je to najveći broj ligaških golova jednog igrača od 1981. godine, a zabijao je protiv svih klubova osim Hannovera. Aílton je proglašen nogometašem godine u Njemačkoj. Postao je prvi stranac koji je dobio takvu počast, a u utrci za Zlatnu kopačku Europe 2004. godine bio je drugi iza Thierryja Henryja.

Osiguravši dvostruku krunu pobjedom protiv Alemannije Aachen u finalu kupa 3:2, Aílton i Krstajić napustili su Bremen. Brazilski golgeter otišao je iz grada koji ga je slavio kao heroja, iako je u jednom trenutku označen kao "otpad", te je iz njemačkog prvaka prešao u klub koji je završio šest mjesta i 24 boda iza Werdera. Bio je to korak unazad u svakom pogledu. Krstajić će se pokazati boljom akvizicijom. U pet sezona imat će 178 nastupa i činiti odličan tandem na terenu s Marcelom Bordonom.

Aílton je u Gelsenkirchenu proveo samo jednu sezonu, u kojoj je sa solidnih 14 pogodaka bio najbolji Schalkeov strijelac i pomogao je svom klubu da stigne do drugog mjesta. Nažalost, navijači ga nisu prihvatili zbog toga što su smatrali da je lijen i da ne sudjeluje u obrambenim zadacima. Nije pomoglo ni to što Aílton nije skrivao manjak entuzijazma oko transfera, rekavši da je tužan što neće zaigrati u Ligi prvaka te da bi volio da se transfer nije ni dogodio. Toliko je zavolio Bremen da je rekao kako se neće seliti u Gelsenkirchen, nego će svakog dana putovati ukupno 500 kilometara.

Zbog svega toga Schalke je u kolovozu 2005. godine radio prihvatio 3,5 milijuna eura odštete od Besiktasa. U Istanbulu je trebao zamijeniti Johna Carewa, koji je otišao u Lyon. Unatoč golovima u prve tri utakmice, u sljedećih pet mjeseci postigao je još samo četiri gola i brzo je zamijenjen Brazilcem Bobom.

Zbog Werderovih navijača proglašen je HSV-ovim igračem godine

Aílton je krajem prijelaznog roka došao na posudbu u Hamburger SV. Tamo ga više pamte po golu koji nije postigao nego po onima koje jest. Tri pogotka u 13 nastupa nisu bila zadovoljavajuća, no Aílton je sigurno bio sretan pogotkom protiv Schalkea. Promašaj o kojem govorimo dogodio se u utakmici iznimne važnosti, u Nordderbyju s Werderom, u posljednjem kolu. Pobjednika je čekao plasman u Ligu prvaka. HSV je bolje krenuo u utakmicu, no 20 minuta prije kraja rezultat je bio 1:1.

Nakon dodavanja Sergeja Barbareza, Aílton se našao pred nečuvanom mrežom, ali je sa sedam metara nekako uspio pucati u aut. Ubrzo nakon toga, Miroslav Klose, koji je doveden kao Aíltonova zamjena, postigao je gol nakon pogreške Khalida Boulahrouza. Utakmica je završila rezultatom 2:1, Werder je izborio skupinu Lige prvaka, a HSV je morao u kvalifikacije. Nakon toga, Aílton je izabran za HSV-ova Igrača godine, zahvaljujući tisućama online glasova zahvalnih Werderovih navijača.

HSV je nakon pobjede nad Osasunom ipak izborio skupinu Lige prvaka, ali tada u klubu više nije bilo Aíltona. Njemački klub ignorirao je opciju da ga kupi za 1,25 milijuna eura, a Besiktas ga više nije želio. Posljednjeg dana prijelaznog roka završio je u beogradskoj Crvenoj zvezdi. Ponovno se našao u redovima ligaškog prvaka, ali opet samo do siječnja. Ovaj put otišao je na posudbu u ciriški Grasshopper. U 14 nastupa postigao je respektabilnih osam pogodaka, među ostalima i hat-trick protiv Luzerna, ali nije uspio uvjeriti poslodavce da ostane u klubu.

Tužan pad igrača koji je samo tri godine ranije bio najbolji strijelac Bundeslige nastavio se i sljedećeg ljeta. Njegov trofej za najboljeg strijelca našao se na aukciji na eBayu. Ponude su došle do 600.000 eura, ali je aukcija bila uklonjena samo 80 minuta prije isteka. Trofej je na aukciju stavio Werner Helleckes, Aíltonov nekadašnji menadžer, koji je tvrdio da mu je brazilski nogometaš ostao dužan stotine tisuća eura.

Aílton je početak sezone 2007./2008. ponovno dočekao u Bundesligi jer je potpisao za novog ligaša iz Duisburga. Imao je dosta problema s kilažom. Zbog dobre forme suigrača Manasseha Ishiakua završio je na klupi. U listopadu je zatražio roditeljski dopust. Nakon još jednog kašnjenja u povratku sa zimske stanke, u veljači je dobio otkaz. U devet nastupa postigao je samo jedan gol i to baš protiv Werdera na Weserstadionu, nakon čega je u znak isprike podignuo ruke. Ako ništa drugo, to je Werderovim navijačima omogućilo da pozdrave svog nekadašnjeg heroja. Kad je zamijenjen u 65. minuti, ispratili su ga ovacijama.

Aílton je potom krenuo nomadskim putem kroz Ukrajinu, Austriju, Brazil i Kinu, a 2010. godine se ponovno vratio u Njemačku. Destinacija je bila Uerdingen, ali već u srpnju ponovno se našao u Bremenu. Bio je to nostalgičan potez jer Aílton nije navukao Werderov zeleni dres, nego crvenu majicu gradskog niželigaša Oberneulanda. "Nikad nisam zaboravio ovaj grad", komentirao je 37-godišnji Brazilac. Ovaj neočekivani transfer dogodio se ponajprije zbog Aíltonova prijateljstva s trenerom Mikeom Bartenom, a četvrtoligaš je privukao pažnju javnosti predstavivši novog napadača na krovu benzinske postaje.

Danas je zvijezda realityja, reklama i glazbe

Danas je Aílton slavna figura u svojoj novoj domovini te se pojavljuje u televizijskim realityjima poput "I'm A Celebrity", reklamira energetska pića i snima pjesme. S obzirom na to da ga je Brazil ignorirao, pokušao je zaigrati za Njemačku, ali nije naišao na interes tadašnjeg izbornika Rudija Völlera. Jedino je Katar bio zainteresiran za njega i ponudio 1,2 milijuna eura da postane njegov državljanin, ali FIFA je to spriječila s obzirom na to da nije imao nikakve poveznice s tom zemljom.

Aílton je nastavio igrao i zabijati u šestoj ligi za Hassiju iz Bingena i tako sve do prosinca 2013. godine. Kad su ga pitali zašto i dalje igra, rekao je: "Ne mogu samo sjediti kod kuće na kauču i piti kavu." Ne miruje ni u penziji, nego provodi vrijeme između Teksasa, gdje njegova supruga radi kao kozmetičarka, te svog ranča u Brazilu. Nažalost, pravi motivi toga skrivaju se u ne baš stabilnoj financijskoj situaciji u kojoj se našao.

Pričalo se da je na vrhuncu svakog mjeseca trošio 100.000 eura na odjeću. Svojoj je supruzi Rosariji, temeljem neobičnog dogovora u sezoni osvajanja naslova, obećao da će joj kupiti komad nakita za svaki gol koji postigne. Kako bi mu pomogao, Werder mu je u rujnu 2014. organizirao oproštajnu utakmicu. Gledatelji su na Weseru mogli vidjeti kako Aílton u svom duhovnom domu postiže hat-trick za pobjedu svoje momčadi 8:4.

Ovakav ispraćaj ukazuje na to koliko su ga cijenili u Bremenu. Ponekad se igrač i klub slažu kao ruka i rukavica. Ovo je bio jedan od takvih slučajeva. Aílton je sjeverozapadni njemački grad smatrao svojim istinskim nogometnim domom, u kojem su ga ljudi voljeli i zbog njegovih golgeterskih sposobnosti i zbog njegove ekscentrične osobnosti. Najviše ga se pamti po njegovim godinama u Werderovom zelenom dresu, koje kao da su završile u suzama.