Ponajbolji izvozni srpski glazbeni proizvod, Partibrejkersi već duže od trideset godina lome žurke: Cane tekstovima i vokalom, Anton gitarom. Isti, posebni, slobodni, samo svoji – takve ih volimo, i hoćemo na Mostar Summer Festu. Povodom nadolazećeg nastupa, uradili smo intervju s Canetom. Britak intervju.

Razgovarao: Milenko Margeta



Malo o početcima Cane... zašto uopće glazba? Zašto nisi pekar, doktor, vatrogasac, učitelj?
Nisam to ja odlučio, vjerojatno je glazba mene izabrala. Dogodile su se takve okolnosti i to je to. Valjda ide svakom prema potrebama, pa tako i meni. Znaš, lijepo je baviti se onime i živjeti od onoga što voliš.

Od početaka Brejkersa prošlo je već više od trideset godina, i dok su kroz Brejkerse prodefilirali razni bubnjari i basisti, ti i Anton opstajete zajedno. Kakva je to sila koja vas povezuje sve ove godine?
Drži nas to što smo najbolji, što i nakon toliko godina možemo biti energični. Ne žvačemo sami sebe.


Za vrijeme bivše države, Brejkerse su većinom slušali oni koje je 'bolio' za politiku. Tko pak danas sluša Brejkerse?
Isti ti ljudi. I svi mladi koji hoće razmišljati svojom glavom i koji se ne boje svojih osjećaja i nemaju problema razlikovati se naspram bezlične mase.


U Rimtutituki projektu si kroz antiratnu pjesmu između ostalog pjevao 'nećemo da pobedi narodna muzika...' Kako stvari stoje, turbofolk je, ipak, pobijedio, ili?
Imaš količinu, a imaš i suštinu. Narodna je glazba – turbofolk količina, a bilo koja glazba koja oplemenjuje čovjeka, uključujući izvornu narodnu glazbu – ona je suština. Prava je narodna glazba nešto najljepše što dolazi iz bića čovjeka ovih prostora. Turbofolk i narodna glazba imaju istu majku, ali različita oca.

Kako ste se prethodnih trideset godina nosili s javnošću, uspjehom i svime onime što vas je dopadalo?
Navikne se čovjek, jedino te neke zlonamjerne opaske malo pomjere iz ležišta, ali znaš kako je: obični ljudi nemaju pametnijeg posla pa žive od tuđe nesreće. Uvijek je tako bilo: o drugome znamo sve, a o sebi se bojimo znati bilo što.

Poznata je tvoja beskompromisnost i iskrenost u stavovima. Jesi li nekad zbog svoje izravnosti i pretjerane iskrenosti imao problema, možda s političarima?
Ne, nisam imao problema s njima. Jedini su problemi bili s onim ljudima koji hoće da mi upravljaju mislima, a to je nedopustivo.

Kada bi morao izdvojiti jednu pjesmu koja bi obilježila Partibrejkerse i tebe, koja bi to bila i zašto?
Ne znam, uistinu teško pitanje. Vjerojatno 'Hiljadu godina'. To je naša prva velika stvar. Nakon nje sve je krenulo. Ali ja nisam napisao tu pjesmu, ja sam je samo kanalizirao. Tko zna otkud ona dolazi? Možda s nebesa, a ja je samo kanaliziram i emitiram dalje.

Stravstveni ti je hobi književnost, čitanje. Tko ti je omiljeni pisac?
Ivo Andrić. S njim sve počinje i završava. Andrić je sve tako lijepo napisao i objasnio, ali ga se ne čita kako treba. Jednostavan je, a opet tako kompleksan. Ostavio nam je da spoznamo višeslojnost ispod te prividne jednostavnosti, ali mase ovih prostora to ne čine, one to ne znaju.


Kakvo je trenutno stanje u Srbiji, živi li se ili životari? I je li Partibrejkersi mogu živjeti od glazbe?
A čuj, kako će se živjeti s obzirom da je cijeli svijet na rubu Trećeg svjetskog rata? Bogu hvala da Partibrejkersi mogu živjeti od i za glazbu. Glazba je najveći i najljepši dar koji nam je Bog dao.

Jesi li pratio nedavnu situaciju oko protesta u Bosni i Hercegovini? I ako jesi, što misliš zašto nisu uspjeli te zašto se nisu prelili na susjedne države, jer problemi bosanskohercegovačkog društva su isti oni od kojih boluje i srbijansko, hrvatsko, crnogorsko...?
Pazi, problemi jesu isti i mnogi dolaze iz stomaka. Neredi su kao socijalni, a onda se pali Arhiv. Zašto? Često ljudska potreba za promjenom, za nečim boljim popusti pred naletom niskih strasti. Ali opet, problemi nisu samo iz stomaka, ljudi nisu samo gladni. Pogledaj malo i vidjet ćeš da se obitelji raspadaju na sve strane. Zašto? Problemi su puno dublji od stomaka.

Danas živiš sa ženom u Zrenjaninu. Zrenjanin je, izgleda, smirio dečka s beogradskog afalta. Otkud Zrenjanin?
To se naprosto tako dogodilo. Nevažno je gdje živiš, mjesto je nevažno, važno je što nosiš u sebi, a to ostaje gdje god ti bio i živio.

Poznato je da si bio dobar prijatelj s Milanom Mladenovićem. Kakav je danas odnos u Srbiji prema Milanu, i njegovu liku i djelu?
Užas. To nije odnos. Osudili su ga, oni koje smo mi izabrali da nas predstavljaju, kao nekog običnog narkomana, a toliko nam je mnogo dao, a dobio tako malo. Čovjek je napisao najdomoljubniju pjesmu na ovim prostorima, i pritom mislim na sve narode (op.a. 'Zemlja'), a oni ga tako šikaniraju. Kao dali su mu neki ćoškić, i to je to. Strašno.

Ima li neki novi domaći bend koji slušaš?
Ne možeš vjerovati da ispod toliko đubreta ima toliko cvijeća. Ima mnogo, mnogo dobrih bendova. Npr. Straight Mickey and the Boyz i Stuttgart Online. Odlični bendovi. I svi se oni okupljaju i vježbaju u staroj zgradi BIGZ-a, koju ovi ne smiju srušiti radi specifične arhitekture.

Što misliš o nogometu danas na ovim našim prostorima? Koliko nas ujedinjuje, a koliko podgrijava podjele?
Ma nemam stava niti neko specijalno mišljenje. To ti je sve k'o i rakija: nakon jedne se rumeniš, već nakon druge ide krv. Ne ide se na stadione da se uživa u ljepoti nego ispoljiti primitivizam.

'Sitna lova' je novi singl. Je li ljubav rješenje, jedini pravi lijek spasenja?
Naravno. Ljubav je najsnažnija! Nađi nekoga za sebe, a nemoj čekati da ti ga netko da.

Kako će zvučati 'Sirotinjsko carstvo'?
Snimili smo pločetinu. Ne želim zvučati arogantno, ali stvarno mislim da je nešto najbolje na ovim prostorima u posljednjih dvadesetak godina. Neke ćemo stvari svirati i u Mostaru i vidjet ćete o čemu pričam. Iako smo jednom nogom u grobu još pokušavamo, trudimo se, stvaramo, ne recikliramo.

Do kada ćeš biti ulični hodač?
Do kada mogu, jer ako stanem raspast ću se.

Što posjetitelji Mostar Summer Festa mogu očekivati od Caneta i Partibrejkersa?

Dobru svirku, kao i uvijek, i zato pozivam sve Ere da dođu na koncert i uživaju. Još jedna stvar. Prošlog ljeta na nastupu u Mostaru dogodilo nam se nešto jedinstveno, prvi put u karijeri. Nakon završetka pjesme 'Hoću da znam' ušli smo u neku žvaku s publikom, muziciranje, interakciju i najednom se dogodio zajednički trenutak inspiracije – napravili smo pjesmu, baš tu na stageu. Nažalost, ja taj snimak nemam. Zato molim bilo koga tko to ima snimljeno, da mi proslijedi. Hvala i vidimo se na Mostar Summer Festu.