KLAUS ZAPF, poznatiji kao "ludi milijunaš", unatoč basnoslovnom bogatstvu koje je zaradio svojom tvrtkom za selidbe, živio je kao podstanar i trošio manje od 300 dolara mjesečno.



Iako je njegova je tvrtka poslovala u čitavom svijetu i donosila mu milijune, Zapf je skupljao plastične boce, svoj novac neprestano dijelio drugima i kupovao u supermarketima kao i svaki prosječni građanin.

Posao sa selidbama započeo je 1975. godine, kupivši jedan stari kombi koji čak nije znao ni voziti pa je zaposlio vozače, a on je sam u početku iskrcavao i ukrcavao namještaj. No, zbog svojeg je socijalističkog pristupa u kojem je isticao važnost kolektiva i brige za radnika, uskoro postao popularan i omiljen. Njegov je moto glasio: "Kompanija Zapf vlasništvo je njenih radnika".

Unatoč ogromnom bogatstvu koje je stekao zahvaljujući kapitalističkom sustavu, ostao je vjeran svojim socijalističkim uvjerenjima. Tako je na ulazu u sjedište svoje kompanije Zapf Umzuge postavio ogromnu Lenjinovu skulpturu u znak odanosti svom heroju i njegovoj filozofiji. Svoja je socijalistička uvjerenja stalno isticao u vođenju tvrtke koju je opisivao kao "mjesto na kojem se svakodnevno liječe zablude o veličini", a nazivao "zapadno-berlinskim kolektivom za selidbe". Ipak, unatoč tim antikapitalističkim stavovima, postoje tvrdnje da je Zapf u vođenju kompanije zapravo bio diktator, kako prenosi Daily Mail.

Zapf je umro prošli tjedan od srčanog udara, u 62. godini života, na svom trećem medenom mjesecu, ostavivši golemo bogatstvo koje bi najvjerojatnije trebale naslijediti njegova supruga i kći. U vrijeme kada je umro njegovo je bogatstvo procijenjeno na 10 milijuna dolara, a njegova tvrtka u ovom trenutku broji 600 zaposlenih.

Teško je te cifre povezati s činjenicom da je Zapf trošio manje od 300 dolara mjesečno, te se oblačio poput američkog bitnika iz '60-tih godina. U intervjuu prošle godine "ludi milijunaš" je kazao: "Ne treba mi novac, on čini ljude nejednakima; previše je idiota okolo koji imaju novca, ne treba svijetu još jedan".