Bio jednom jedan dječak s veoma lošom naravi. Njegov mu je otac dao punu vreću čavala i rekao mu da svaki put kad pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom, zakuca jedan čavao u ogradu.



Prvog dana dječak je zakucao trideset pa i više čavala u ogradu. Tijekom sljedećih nekoliko mjeseci on je naučio kontrolirati svoj bijes i broj ukucanih čavala se smanjivao. Otkrio je da je lakše kontrolirati svoju narav, nego zakucavati čavle u ogradu. I tako je došao dan, tijekom kojeg cijelog dana nije pobjesnio.
Rekao je to svom ocu, a on mu je odgovorio da svakoga dana u kojem uspije kontrolirati svoje ponašanje, iz ograde iščupa po jedan čavao. Dani su prolazili i jednoga dana dječak je bio u stanju reći svom ocu da je počupao sve čavle.
Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde. Tada je rekao: Dobro si to uradio sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi. Ograda više nikad neće biti ista. Kada u bijesu kažeš neke stvari, one ostavljaju ožiljak, kao što su ove rupe u ogradi. Koliko god da ti je kasnije žao što si nekome nešto napravio ili rekao, rane ostaju.