Jedna od najpopularnijih igara na sreću ovog doba je – kladionica. Splitski matematičar Toni Milun, nekada i sam "žestok igrač", odlučio je smjelim nastupom na emisiji HTV-a razotkriti tajne klađenja, kojima je djeci i mladima, ali i starim "kenjcima" ovisnim o klađenju objasnio kako je, zapravo, nemoguće dobiti.



Emisiji HTV-ova obrazovnog programa "Školski sat", gdje je djeci i mladima objašnjavao matematičke tajne klađenja kako bi dokazao kako se u kladionicama sigurno – gubi.

Dugo vremena i sam "praktičar" u splitskim kladionicama Milun je u istraživanje ušao vrlo studiozno:

"Jedan prijatelj me je upozorio prije desetak godina kako su kladionice tada sistemski griješile – postavljale su krivi koeficijent za nogometne kvalifikacije na Europsko i Svjetsko prvenstvo, da lošije rangirane momčadi poput Luksemburga i Lihtenštajna neće dati gol. Davali su prevelik koeficijent i to je bila velika greška."

Nema ništa gore, nego na brzinu dobiti, to je aksiom koji kladioničari odavno znaju. Milun kaže: "Tada sam se na brzinu 'navukao' na to klađenje. Koliko je klađenje opasno, mogu reći iz svog iskustva. Navukao sam se jer mi je postalo toliko zanimljivo iako sam igrao za male iznose, za nekih deset kuna i dobit za deset ili dvadeset kuna. Nije se, dakle, radilo o kunama, već bih čekao po noći neki rezultat hokejaške utakmice iz Amerike, a hokej me uopće ne zanima.

Kad sam s kolegicom odlučio sve to matematički proračunati može li se dobiti i u sportskom klađenju, vidjeli smo da ne može. Sustavnih grešaka u kladionicama koje su se prije događale danas nema, to je sigurno. Može se dogoditi poneki kiks, ali toliko su rijetke njihove pogreške da je danas nemoguće pobijediti kladionice."

Na pitanje da li je nemoguće pobijediti jer su kladionice razvile programe koje im određuju koeficijente, ili su dobro utrenirali bookmakere koji postavljaju kvote, matematičar je odgovorio:

''I jedno i drugo. Prvo, oni su iskusniji; osim toga ljudi koji se klade misle da mogu bolje procijeniti od procjenitelja koji to rade za kladionice. To je nemoguće, to su ljudi čiji je to posao. To su statističari, bave se sportom čitav život. Njima su najmanje osam sati dnevno rezultati u glavi.''

Osim toga, kladionice imaju informatičke sisteme koji im odmah blokiraju uplate u slučaju da dođe do povećanih uplata na određeni rezultat. Kompjuter to odmah blokira i, što je najvažnije, kladionice mogu provjeriti svoje koeficijente prije nego ih javno objave. Sve to oni međusobno dobro provjere, i to je to. Tako da su se osigurali sa svih strana.

A namještanje utakmica?
Svuda ima namještaljki, a pogotovo kod nas gdje je sigurno bilo namještenih rezultata. Mogu se utvrditi česte promjene kod nekih klubova – na poluvremenu gube, na kraju pobijede. Ili obrnuto. Tu su visoki koeficijenti u igri i ako se imaju insajderske informacije "iznutra" da je utakmica namještena, može se dobiti na kladionici.

No, može li nauka utjecati na to da se ljudi ne klade? Istraživanja su pokazala da samo matematičko znanje o sportskom klađenju nije dovoljno da se spriječi klađenje. Potrebno je raditi radionice s učenicima i starijima u kojima će im se objasniti što se događa biološki i kemijski, koji su to procesi u organizmu kad se osoba kladi, kako to stvara ovisnost. Zatim je potrebno i psihološki djelovati na njih da im se razvije kritički način razmišljanja i da im se u tom komformizmu koji mladi imaju, u toj želji za pripadanjem, da im se pojača njihova individualnost i otpor pritiscima grupe.
"Na temelju vlastitog iskustva bih poručio mladima da se, umjesto jalovog bavljenja kladionicama, ne libe raditi ono što zbilja vole, čak i volonterski, jer će tako dobiti iskustvo i ljudi će vidjeti njihov rad. Svaki trud se na kraju isplati", kazao je matematičar Toni Milun.
No, sudeći prema punim "kladarama" gdje god se okrenete, nije baš sigurno da će nauka pobijediti "kladare". A igrači? Neki se tješe da igraju iz čiste zabave, drugi, pak misle da tome pristupaju "filozofski".

Istina je da igre na sreću postoje otkad i svijet. A što rekla stara poslovica – "ovce su za šišanje". Matematički ili ne, sasvim je svejedno.