Znate kako to ide. Sjedite na kauču, dosadno vam je, surfate po internetu... Odjednom ugledate neki zanimljiv post neke zanimljive osobe, pa malo komentirate, malo dajete komplimente, malo se zezate...

I hop, već uveliko se dopisujete, pričate o privatnim i malo manje privatnim stvarima, razmjenjujete sličice. A te sličice mogu nekad biti i eksplicitne.

Nema štete u intimnoj priči s nekim ko nije vaš partner, sve dok nema seksualnog dodira? Da li je to tako? Kako odoljeti čarima interneta?



Cyber afera ili cyber preljuba postaje sve veći izazov u doba interneta i novih načina komuniciranja. Iako ne postoji jedinstvena definicija, cyber ili internet prevara često podrazumijeva razgovore intimne prirode dopunjene seksualnim sadržajem.

No, kako bismo dobili kompletnu sliku o pojmu koji postaje sve rasprostranjeniji i u našoj zemlji, porazgovarali smo s psihologinjom Arminom Čerkić.

Piše: Sanja Šabanadžović, Radiosarajevo.ba

"Cyber prevara podrazumijeva različite aktivnosti - od razgovora s nekom osobom do prakticiranja virtualnog fizičkog seksualnog odnosa. S internetom mi više ne podrazumijevamo samo fizičku stranu preljube, već se susrećemo i s emotivnom.

Nekoliko studija je pokazalo da čak ukoliko i ne dođe do fizičkog kontakta između dvije osobe, internet preljuba može biti jednako štetna za partnerski odnos kao i prava. Razlog za ovo se nalazi u buđenju osjećaja nesigurnosti, ljutnje, ljubomore i izgubljenosti kod drugog partnera", kaže Čerkić za Radiosarajevo.ba.

Ono što razlikuje cyber prevaru od tradicionalne može se razumjeti u odnosu na tri komponente:
- Mjesto ili lokacija prevare - preljube su se obično počinjale na poslu ili socijalnim okruženjima van kuće i završavale u motelima ili sličnim sredinama. Kod internet preljube dostupnost kompjutera i interneta dovodi preljubu u kuću i pod krov porodice.

- Idealizacija i fantazija - internet pruža mogućnost stvaranja novih identiteta i predstavljanja sebe onakvim kakvim bi htjeli biti. Ovo se pogotovo odnosi na virtualnog partnera, s obzirom na to da je uključena fantazija o drugoj osobi, realni partner nikada neće moći biti tako "idealan".

- Kontakt - kod internet prevare ne dolazi neposredno do fizičkog kontakta te je time i moralna odgovornost za prevaru umanjena. Ipak, prevara uključuje i emotivnu komponentu u razvoj, trajanje i održavanje odnosa koji se može razumjeti kao prevara.

Ali zbog čega se ljudi upuštaju u takav tip preljube, da li misle da je to bezbolniji ili bezopasniji način s obzirom na to da nema fizičkog kontakta?

"Vanpartnerski odnos bilo posredstvom interneta, SMS poruka ili odlaskom na kafu s drugom osobom obično je praćen distanciranošću u braku ili partnerskom odnosu, a može biti i posljedica ličnih poteškoća u ostvarivanju intimnosti.

S racionalnog i moralnog stanovišta internet preljuba koja ne podrazumijeva direktan fizički kontakt može se lakše doživjeti kao flert koji je i socijalno odobreno ponašanje, nego li kao preljuba.

Vrlo rijetko osobe koje su uključene u internet prevare planiraju ostaviti svoje partnere i vide ovo kao razonodu prije nego preljubu.
Kod internet prevare mi ne govorimo o bijegu iz realnosti nego prije bijegu iz vlastitog partnerskog odnosa u onaj koji postoji u domeni fantazije, ali i emotivne privrženosti. Odnos se karakterizira osjećanjima, ali i potrebama fizičke prirode.

Žene se obično osjećaju više ugrožene s emotivnom preljubom i partnerovom aferom, ali se ove spolne razlike smanjuju. Dijelom jer postoji predrasuda da žene rjeđe stupaju u van partnerske odnose. Također, žene kao i muškarci koriste se novim tehnologijama te je time i izloženost jednaka za muškarce i žene", pojašnjava naša sagovornica.

A kako se psihologinja Čerkić bavi porodičnom terapijom i bračnim savjetovanjem, do sada je imala nekoliko slučajeva i u većini je suprug bio taj koji je bio sudionik u internet preljubi.

"Jedan primjer jeste bračni par koji je došao na savjetovanje jer je suprug aktivno putem Facebooka i SMS poruka komunicirao s kolegicom s posla.

Poruke su bile emotivne i djelimično seksualne prirode bez fizičkog kontakta. Za supruga je ova razmjena bila na nivou flerta, a za suprugu na nivou prevare. Ono u čemu su se oba partnera tokom savjetovanja složili jeste da je ovo bila prevara, i to na emotivnom nivou.

Supruga se osjećala ljuto i vrlo povrijeđeno, a suprug je negirao da se radi o prevari shvaćenoj na tradicionalni način, jer nije došlo do fizičkog kontakta, dok emocije nisu tako pogubne za vezu.

Često je tokom terapije partner govorio: 'Svako se može malo zaljubiti'. Supruga ovo nije shvatala kao malo zaljubljivanje nego ozbiljnu prijetnju njihovom odnosu.
Ovaj bračni par je i prije nego je došlo do ove situacije dugo živio vrlo distancirano i ne baš ispunjen život kao par. U ovom slučaju suprug je bio spreman da pokuša spasiti bračni odnos jer su imali i dvoje male djece, ali supruga je bila kategorična u traženju razvoda.

S njima se radilo savjetovanje i osnaživanje partnerskog odnosa, ali je supruga odbijala da ponovo živi sa suprugom u bračnoj zajednici. Terapija je doprinijela dogovoru oko odgoja djece i planiranju odluka oko raspodjele imovine i novca. Također je pomogla u usaglašavanju oko starateljstva", prisjeća se Čerkić.

Da li je lakše oprostiti cyber prevaru od one fizičke?

"Važno je razumjeti šta je dovelo do cyber prevare i zbog čega su partneri imali potrebu da nađu novu osobu. Obično su cyber prevare simptomi ostalih problema u partnerskom odnosu. Ono što može dovesti od cyber prevare je nedostatak komunikacije, finansijski problemi, seksualno nezadovoljstvo, ili visok nivo stresa.

Kod cyber prevare ili konvencionalne prevare uvijek je dobro započeti porodično savjetovanje koje će olakšati partnerima izlazak iz nastale krize. Prvi korak u terapiji jeste da partner preuzme odgovornost za prevaru da bi se moglo raditi na osnaživanju partnerskog odnosa.
Terapija za cyber prevaru je ista kao i za bilo koju drugu jer parovi trebaju raditi na pitanjima uspostave povjerenja, redefiniranju izdaje i oprosta. Obično nakon cyber prevare preporučuje se da kompjuter ili mobilne naprave budu izmještene u područja koja su dostupna svim članovima kao kuhinja ili dnevni boravak.

Ali da bi došlo do izgradnje trajnog osjećaja povjerenja, potrebno je započeti proces savjetovanja i terapije", zaključuje Čerkić.