Uvriježeno mišljenje je da su Mostarke previše bahate, umišljene i prepotentne. Većinom te gledaju s visine, odbace na nekulturan način, te biraju s kim se žele upoznati, a s kim ni u snu ne bi prozborile riječ, dvije. Prije će otići s tatinim sinom, nego s nekim tko ima krntiju od automobila.
Zanimljivo je da takva negativna potenciranja najčešće imaju momci koji nisu iz Mostara. Ali, takvi momci svaki vikend izlaze u Mostar, baš na mjesta gdje mogu naići na oštru Mostarku, koja glavom para oblake. Nekima kao da je čudno da postoje poštene, moralne Mostarke, koje slabo izlaze.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
„Čast izuzecima, ali svašta sam se nagledao“, izjavio je jedan mostarski DJ.
Zašto postoji tako loše mišljenje o Mostarkama? I jeli to uopće opravdano ili je prouzrokovano zbog ogorčenosti nakon što im je neka Mostarka slomila srce ili je odbila njihovo glupavo udvaranje, koje su izveli tek poslije par čašica alkohola?!
I što zaključiti, osim da smo svi različiti i u svakom gradu postoje dobri i loši, umišljeni i pristupačno simpatični. Iz tog razloga svako generaliziranje i stavljanje u isti koš je suvišno i ograničeno.
