Ništa ne slama srce tako učinkovito kao izdaja, osobito od strane nekoga kome vjerujemo u potpunosti. U ispovijesti pročitajte kako se jedna žena nosila s tim:



Svaka je nevjera bolna, no čini se kako one u stabilnim i dugim vezama, za koje nikad ne bismo pretpostavili da bi mogle završiti tako, najviše bole. O iskustvu koje je njoj slomilo srce progovara anonimna čitateljica Elite Dailya:
Sve godine mog života kao snažne i nezavisne žene koja je mogla razumjeti odnose i koncept prevare, uvijek sam se zavjetovala sebi i drugima kako nikad ne bi ostala s nekim tko me je prevario. Zvuči poznato? To je zato jer bi svaka zrela i nezavisna ličnost rekla...
Nebitno bi li me prevario najbolji i najzgodniji muškarac na planeti ili "običan" dečko iz susjedstva - ne bi ostala s prevarantom jer oni to i ostaju.
Tim riječima kao da sam se urekla. Nisam ni slutila kako ću se naći u situaciji izbora ostati ili otići, pa onda odabrati pogrešno. Sve do "incidenta" moja uvjerenja nikad nisu bila na kušnji i zaista je nevjerojatno kako se svijet čini "crno-bijel" ako ga gledate izvana.

Moram priznati kako sam u tišini osuđivala one koji opraštaju prevaru - no kako mi se to samo obilo u glavu. Način na koji sam saznala je bio brutalan i godinama kasnije ništa nije moglo promijeniti tu činjenicu. Najbolji prijatelj mog dečka, Oliver, tada je upoznao novu curu Allanu. Nitko je nije volio jer mu je sve branila i postupno ga izolirala od nas. Jedan dan moj su bivši i njegov treći prijatelj razgovarali i zafrkavali se na tu temu, pa preko Facebook profila napisali njoj komentar na sliku nešto u stilu da ga je kastrirala.

Kasnije smo se svi našli na kućnoj zabavi zajedničkog prijatelja, a Allana je po dolasku počela napadati sve, osobito mog dečka. Ja sam mu stala u obranu te rekla kako je sve bilo obična zafrkancija. On je izašao van, jer nikad nije mogao podnijeti konfrontaciju. Nakon toga, ona mi je sasula u glavu da što ja njoj uopće išta govorim, kad je mene on prevario s Andreom.

Glazba se zaustavila. Osjećala sam kao da su mi te riječi zaustavile srce. Svi su čuli što je rekla - i šutjeli. Kroz glavu mi je prošlo "ovo nije istina". A opet, ako nije, zašto je izjurio iz kuće kad je vidio što se sprema?
Bila sam naivna toliko dugo, misleći da će me muškarac kojeg volim najviše na svijetu nikad ne bi prevario. Počela sam se tresti i automatski izjurila iz kuće. Nisam mogla voziti, a on je nasreću živio tek par ulica dalje. Mislila sam da će zanijekati moje optužbe, no nije. Osjećala sam se kao da me bode u srce, ali sa nazubljenim nožem kojeg polako okreće.

Nazovite to ženskom intuicijom ili kako god želite, no nikad mi se nije sviđala ona, Andrea. Kako se čini, prevara se dogodila nakon što su se sreli, godinu dana prije nego sam ja saznala. Svi su me prozivali da sam oštra prema njoj, a isti ti ljudi, kako sam kasnije saznala, su znali što su njih dvoje napravili.

S vremenom, uspjela sam se sprijateljiti s njom, a to je mom ponosu i egu zadalo još veći udarac. To me naučilo da nikad u životu ne odbacujem svoj instinkt. Moj je dečko priznao što je bilo, a ja sam se slomila od izdaje i ranjenog ponosa. Kako nastaviti? Plakala sam. I plakala sam. Onda sam još malo plakala.

Bilo je čudno, jer umjesto da sam se okrenula na peti i nikad više vidjela čovjeka koji me toliko povrijedio, ostala sam. Željela sam da me drži, pa čak nije ni bilo važno je li to on, iako sam ga mrzila svakom porom svog bića jer me lagao punih godinu dana.

Dijelom mislim kako sam željela ostati kraj njega kako bi na njega prenijela svoju patnju i bol, da se osjeća jadno kao ja. Nakon svih naših zajedničkih godina, ono što je bilo moje je trebalo biti njegovo, uključujući i patnju. Neću lagati, moje metode nošenja sa situacijom nisu bile baš zdrave.
Iako smo u narednim mjesecima pokušali izgladiti stvari, crni oblak iznad nas se nije micao. Postala sam pasivno agresivna, stalno se vraćajući na prošlost. Ipak, osjećala sam se kao da mi duguje da riješimo stvari ne zbog toga da završimo sretni zajedno, već isključivo zbog toga što je učinio.

Mjeseci "rada" na vezi ispali su čisti gubitak vremena za oboje. Zašto sam točno ostala ne znam, no jedan od razloga je sigurno bio to što nisam htjela da četiri naše zajedničke godine budu "bačene u vjetar". Plus, svi oni "volim te" nisu mogli ne značiti ništa, zar ne?
Jesam li procjenjivala svoju vrijednost po svojoj sposobnosti da održim tu vezu na životu? I da naša veza završi, nisam željela da to bude u neprijateljstvu - jer bi to samo njemu olakšalo stvari. Ovako, on će ostati patiti za mnom i zbog toga što je učinio.

Gledajući unatrag, osjećam se nevjerojatno glupo što sam sve napravila tako, umjesto da sam se dostojanstveno uzmaknula. Ipak, to je bilo iskustvo iz kojeg sam puno naučila, pa mi je s te strane drago da se dogodilo. Učinilo me jačom, naučilo me da je bolje biti sam i nesretan nego u vezi s nekim tko te unesrećuje, da će svaka nesreća proći i da svi oni "volim te" ne moraju ništa značiti - znače djela, a ne riječi.

Godinama kasnije, mislila sam da je taj odnos upropastio moju ljubavnu budućnost, da nikome neću moći vjerovati... Na moje iznenađenje, nije, ne vjerujem više slijepo, ali znam za što se isplati boriti, a za što ne.