ŽIVOT u kući nekog od američkih sestrinstava na sveučilištima izgleda kao red tuluma, red učenja i red zafrkavanja s prijateljicama. Meredith Lee ne negira da je to uistinu bilo tako, no postojale su i posljedice. Uzbudljivi život noću jutrima je izgledao mnogo tužnije.



"Seksualno sam sazrela u vrijeme boravka u sestrinstvu. Među svim statusnim simbolima u sestrinstvu, jedan od najjačih bio je seks za jednu noć. Slavilo ga se gotovo kao Sveti Grad vrednovanja djevojaka, to je bio obred inicijacije. Što ste ga više imale, bolje ste bile. Vikendima smo u pijanom stanju istraživale krevete u tijela muškaraca koji su živjeli negdje u blizini, po mogućnosti na kampusu", započela je svoju priču Meredith.

Ujutro bi ispuzale iz kreveta i kuća pojedinih bratstava i kolektivno jurile u kuću sestrinstva kako bi došle sebi.


"Povratak kući i mi smo zvale šetnjom srama. Nakon dolaska u kuću pokušavale smo se riješiti mamurluka. Znale smo da ćemo povraćati do 18 sati, otuširati se i ponovno ići na tulum. Znale smo koja od nas nije u stanju normalno funkcionirati, pa smo je ostavile na miru. Pored glave postavile bismo joj ventilator, a pored kreveta komadiće leda. Zajedno smo plakale zbog glavobolja i žalile se na modrice koje smo dobile tijekom pijanog padanja niz stepenice", opisala je za Elite Daily.

Dodala je da s druge strane nisu znale liječiti emocionalne ozljede.

"Neke bi se izolirale osjećajući se usamljeno nakon takvih večeri, dok su druge plakale u svojim sobama, posramljene zbog grešaka koje su napravile. Većina nas sjedila je pred televizorom i jela nezdravu hranu kako bi se malo oraspoložile. Neke su manijakalno provjeravale svoje mobitele da vide je li im došla poruka od partnera noć ranije. Poruka nikad nije došla, a to je boljelo. Umjesto da smo pričale o tuzi koju smo osjećale, potiskivale smo je čipsom", istaknula je Meredith.

Dodaje da su znale kako odraditi šetnju srama, no nisu znale odraditi razgovor srama. Mediji poput televizije, ženskih magazina, filmova i tračeva tvrdili su da mlade, lijepe, educirane žene vole seksualne eskapade, a to što one to nisu voljele, smatrale su svojim problemom.



"U kući sestrinstva svoje mane i probleme bolje je skrivati. Nitko nam nije mogao pokazati drugačije, nitko nam nije rekao da noć seksa bez emocija prate osjećaji depresije, tjeskobe i praznine. Nitko nam nije rekao da su osjećaj krivnje i tuge nuspojave društvenog ponižavanja djevojaka kao drolja i vjerskih uvjerenja. Nitko nam nije objasnio da je ova tuga potpuno normalna reakcija na naša iskustva", napomenula je.

Dodaje da je najgori dio njenog seksualnog ponašanja bilo to što je samoj sebi negirala da je nesretna i svoju tugu je liječila sama.

"Provela sam nekoliko godina ponavljajući takvo ponašanje svakog vikenda, iznova očekujući drugačiji emocionalni rezultat. To nije ono što se željelo postići seksualnom revolucijom", naglasila je.

S obzirom na to da joj mediji i prijateljice nisu davali odgovore koji su joj trebali, potražila ih je drugdje.



"Napredak sam postigla psihološkom terapijom i razmišljanjem. Sad znam da je seks koji je sam sebi cilj loš za mene i to je u redu. Jer mi nije potreban. Te stvari bi trebali znati svi mladi ljudi koji su seksualno aktivni i to bi trebali saznavati izvan ordinacija psihijatara", dodala je.

Tvrdi da je danas moderator razgovora srama nakon seksa, koje nije željela voditi tijekom studija. Kad joj neka od prijateljica počne pričati o seksu za jednu noć, ona razgovor usmjeri na njene osjećaje o tome.

"Redovito otkrivam da se bore s istim osjećajem krivnje i nezadovoljstva s kojima sam se ja borila. Kažem im da mogu razumjeti taj osjećaj, jer sam ga i ja osjećala. Nakon toga one uzdahnu s olakšanjem", opisala je.

Danas ona i prijateljice odlaze ranije s tuluma bez srama i ne završavaju u bratstvima.

"Druge još hodaju rukom pod ruku sa strancima, nasmijane zbog onog što očekuju. No kad se jedna od njih nakon toga osjeća loše, uvijek prvo nazove mene. Prihvatit ću njen osjećaj srama i tuge, kako bi ga pretvorila u osjećaj snage", zaključuje Meredith.