U avionu iz Osla svi su nešto šaptali, svi su nešto sugerirali predsjedniku Šukeru



Kada na ključnu turneju u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo odeš kao prvi, a vratiš se kući kao poniženi treći, u Hrvatskoj ti se izgledi da preživiš, kao izbornik, vrte oko Kelvinove nule. A kada nakon sramotne utakmice u Oslu, gdje su gotovo svi igrači, osim Vide, bili na razini pučkoškolskog nogometa, još imaš hrabrosti reći da se “ne želiš povući, jer si borac”, mislim da je porota već presudila, Niko Kovač mora otići.

U avionu iz Osla svi su nešto šaptali, svi su nešto sugerirali predsjedniku Šukeru, svi su imali svoga kandidata, ali nitko se nije glasno izjašnjavao.

Nisu to obični ljudi, oni se vode pod kodnim imenom - sponzori i VIP gosti. Oni su bogati ljudi, avion je bio težak stotinjak milijuna eura. A u avionu više nije bilo igrača-milijunaša, razbježali su se kao rakova djeca već u nedjelju navečer i ponedjeljak ujutro, uglavnom prema Beču, u avionu za Zagreb bili su “domaća nogometna sirotinja” i naši kućni buržuji, koji su vikendom nogometni navijači, dok se preko tjedna bave ozbiljnim biznisom. Ti ljudi imaju i svoje mišljenje i podržavaju dvije stvari. Prva je - smjena Nike Kovača, a druga je imenovanje Ante Čačića. I jedna i druga opcija kod mene izazivaju nelagodu. Ali, tko su uopće novinari? Nitko i ništa!

Nisam vjerovao da ću ikad morati učiniti svetogrđe i ocijeniti Luku Modrića, Ivana Rakitića i Marija Mandžukića - peticama. Ali, kada doživiš ovakav rezultatski debakl, ne bi bilo fer pod povećalo stavljati Vidu, Pranjića, Badelja ili Kalinića, već - Niku Kovača, Luku Modrića, Ivana Rakitića i Marija Mandžukića. I baš tim redom...

Osluškujući glasove ozbiljnih biznismena i VIP navijača, progledao sam. Kandidati za Kovačeva nasljednika vrte se ovakvim redom:

1. Obrtnički lobi i lobi poslovnjaka navija za Antu Čačića! Oni ga smatraju ozbiljnim nogometnim stručnjakom, čovjekom koji će dobiti povjerenje nogometnih struktura, koje će učiniti sve da igrači ne sabotiraju izbornika, kao što su sabotirali Niku Kovača. To je tipično obrtnički pristup. Čačićevo nogometno znanje nije upitno, iako je trener konzervativnih metoda, a to što je jednom bio radiomehaničar, koji je u prolazu kina Kozara popravljao tranzistore iz Trsta, to je u njihovim očima samo plus. Vrijedan i marljiv, on je kandidat broj jedan.

2. Familijarni pristup izboru novog šefa nacionalne selekcije zagovara Zorana Mamića. Obrazloženje? Ako je Zoran Gobac, kao šef rukometne obitelji, promovirao Slavka Golužu u šefa RK Zagreba, ali i u šefa nacionalne momčadi, ako je Emil Tedeschi svoj utjecaj stavio u službu Jasmina Repeše, koji je vodio i Cedevitu i košarkašku reprezentaciju, zašto Zdravko Mamić u ovom kritičnom trenutku za hrvatski nogomet ne bi posudio Zorana Mamića Hrvatskom nogometnom savezu? Svetinja u ruke svetoj obitelji...

3. Zavičajni pristup. Nenad Bjelica je jedan od najperspektivnijih hrvatskih trenera, radi u La Speziji, na vratima je Serije A. Iz Osijeka je, kao i predsjednik, talent nije upitan, tako da je Bjelica jedan od najozbiljnijih kandidata o kojima će se u srijedu raspravljati na sjednici Izvršnog odbora HNS-a.

4. Logični pristup. Nenad Gračan, kao izbornik mlade reprezentacije, mogao bi uskočiti kao “američka konjica”, jer su uvijek izbornici mlade reprezentacije uskakali u A momčad, kada bi dogorjelo do noktiju. Pitanje je - može li njegov autoritet pomiriti razjedinjenu svlačionicu i pomesti smeće koje se nakupilo i odgurati nacionalnu momčad u dvije pobjede, što nam je nužno da bismo se kvalificirali na EP.

5. Nemogući pristup. Purgeri nisu baš dobrodošli u kadrovskoj križaljci HNS-a, ali treba pokušati. Možda se Zdravko Mamić ne bi onesvijestio ako mu predložite Cicu Kranjčara, koji je pod ugovorom u Kataru, te Tomislava Ivkovića ili Velimira Zajeca, koji su slobodni kao ptice i za desetak minuta su u sjedištu HNS-a, ako ih netko treba. Ali, čini mi se da ih neće trebati...

6. Predsjednički pristup. Možda bi prvi čovjek HNS-a želio sam uzeti stvari u svoje ruke, jer radi se o 8,000.000 eura. Šuker bi imao autoritet, njega se ne bi usudili sabotirati, njega bi se slušalo, jer je bio veći igrač od svih u svlačionici. Pitanje je - želi li on na takav način podmetnuti leđa? Dok smo još bili dobri na ovoj turneji, rekao je: “Sve sam im dao, sve ću im dati, i ptičjeg mlijeka ako treba...” Nije bilo dovoljno. A samo na avionske letove potrošio je 200.000 eura. I kako ne bi bio nervozan?

7. Kapetanski pristup. Karijera Darija Srne je pri kraju. On je jedan karakterni tip, koji je više od 120 puta branio boje hrvatske reprezentacije. Možda bi kao igrač i trener bio dobro rješenje. Njega se ne bi usudili lagati, jer on i te kako dobro zna kakva je atmosfera u svlačionici. Zna kako igrači dišu, zna koji su problematični, za sve njih je autoritet, čak i za ove iz Reala i Barcelone. Ni njega, kao ni Zorana Mamića, ne bi se usudili sabotirati, što su radili Niki Kovaču. Makar će to demantirati.

Ništa nisam sugerirao, jer kada bi se mene pitalo, izbornika ne bih mijenjao. Unatoč pogreškama. Kada bi me pitali, predložio bih Giovannija Trapattonija, ili bih mijenjao neke igrače, ali to nije moguće, moguće je jedino promijeniti trenera. I zato želim svu sreću Anti Čačiću. Iako mu ne vjerujem, ali ako nas odvede na EP u Francusku, priznat ću da sam možda pogriješio...