Stara godina – 17 sati:

Dok po mirisu očaja i frustracije poput kakvog psa pokušavaš nanjušiti trgovinu čije su radnice prisiljene na staru godinu raditi do 21 sat zbog zgubidana poput tebe, donosiš svoju prvu novogodišnju odluku.

– Od sljedeće godine nema više ove panike. Postajem odgovorniji, alkohol kupujem na vrijeme – govoriš sam sebi, nesvjestan koliko o tebi govori činjenica da ti je prva novogodišnja odluka vezana za kupovinu alkohola.

Stara godina – 20 sati:

Budući da si stariji od 15 i mlađi od 98, doček na otvorenom nije opcija. Šestu godinu zaredom izneredit ćete stan onog jednog nesretnika iz ekipe koji ne zna reći ne, a dok se pokušavaš uvući u košulju koju si kupio kad si još vidio vlastiti penis bez ogledala, donosiš novu odluku. Od nove godine krećem u teretanu. U slučaju da si žena, dok se pokušavaš uvući u haljinu koju si kupila dok se B-aktiv još zvao Bio aktiv donosiš novu odluku, pa se predomisliš, pa je opet doneseš, pa nazoveš prijateljicu, pa se preodjeneš, pa shvatiš da kasniš, pa odlučiš da nećeš više kasniti.

Stara godina – 23 sata:

Nakon treće čaše viskija kojeg ti je prodala blagajnica koja upravo stiže kući s posla oduševljena jer joj je gazda prekovremene platio bonom od 28 kuna u trgovini u kojoj radi, samopouzdanje ti je na vrhuncu.

– Ma reći ću joj/mu što osjećam pa kud puklo da puklo ili: čim se vratim na posao reći ću šefu što ga ide – čvrsto odlučuješ nešto od ovoga prije nego značajno otpiješ pobjednički gutljaj u alkoholnoj euforiji.

Nova godina – 00.00 sati:

Posljednjih 10 sekundi stare godine proveli ste uz službeno odbrojavanje na RTL-u i Škorinu novogodišnju čestitku snimljenu u kolovozu pa sada, radosni što vas je samo dvoje od ove strahote oboljelo od PTSP-a, međusobno čestitate. Nešto iza ponoći dolaziš i do osobe kojoj si sat ranije čvrsto odlučio reći sve što osjećaš. Zamislio si standardni „Sretna nova“, osmijeh, rukovanje, poljubac scenarij, ali te ta osoba preduhitri i prva kaže „Sretna nova“ pa u mikrosekundi čiste nelagode i nesnalaženja uzvraćaš nešto poput:

– Sreeetve naj, i tebi, heee – nakon toga još čvršće odlučuješ da u novoj više nećeš biti šonjo i vrtiš tu scenu u glavi do kraja ožujka.

Nova godina – 01.30h:

Dobrano pijan u gradu si s ekipom, ali znaš kakve te sve obaveze sutra čekaju. „Ma neću se opet opiti k’o svinja, prestar sam za to“ čvrsto odlučuješ uvjeren da poznaješ svoje tijelo i da ovaj put nećeš prijeći granicu koju si prešao češće nego kurdski švercer ljudima državnu.

Nova godina – 16.00h:

Usta su ti toliko suha da bi, da kresneš dva zuba, zapalio vatru i dok sa sebe skidaš zidne tapete koji su oko 13h izgubili bitku s tvojim zadahom donosiš najklišej novogodišnju odluku ikad – u novoj prestajem piti. Ako si žena, budiš se i doživljavaš mini srčani udar kad u jastuku ugledaš svoje lice od sinoćnje šminke koju nisi skinula, a onda i pravi srčani kad lice ugledaš u ogledalu. U novoj prestajem piti čvrsto odlučuješ, provjeriš s kim si sve tagirana na Facebooku i zaspeš naričući nad 6 godina dobrog ugleda bačenog u vjetar.

Dok pokušavaš složiti mozaik što si sinoć radio iza tridesetog nazdravljanja žestokim mahnito provjeravaš poruke da vidiš da nisi slučajno zaista održao novogodišnju odluku da budeš iskren prema šefu i bivšoj. Srećom, i u novoj su ostao jednaka kukavica pa je jedina poruka koju si poslao bila „hvala. I tebi i tvojima“ onome jadniku iz srednje koji jedini još čestita blagdane preko poruka. Neslavno pada prva novogodišnja odluka.

Nakon što si se pomirio s činjenicom da se ulaska u godinu koja će donijeti novog, odgovornijeg i boljeg tebe, uopće ne sjećaš, provjeravaš je li kojim slučajem ostalo što novca. Nije. Tisućiti izlazak zaredom. Novčanik ti je tanji od Mamićeve obrane i donosiš još jednu klišejiziranu novogodišnju odluku – u novoj ću racionalnije trošiti. Dok iz pluća iskašljavaš smjesu crniju od prognoza o hrvatskom gospodarstvu napokon se hvataš i njenog veličanstva, odluke o prestanku pušenja. U novoj prestajem pušiti – i ove godine u sebi izgovaraš laž koja je toliko isfurana da kraj nje i rečenice Miomira Žužula izgledaju vjerodostojno.

02.01. 12.00h

Napokon naspavan gledaš se u ogledalo sretan što ponovo, koliko toliko, ličiš na čovjeka. Ovo je prvi dan novog tebe. Na stolu te čekaju neraspakirane zobene pahuljice i mlijeko. Nakon prve žlice pomisliš kako i nisu tako loše. Drugu progutaš. Kod treće shvaćaš da bi radije glasao za Kolindu i večer proveo u društvu Tonija Cetinskog nego pojeo još jednu žlicu nečega što izgleda ružnije od onog što si jučer povraćao. Hvataš se francuske toliko stare da iz graška rastu stabljike uvjeravaš sam sebe da su još blagdani i da ćeš u teretanu od ponedjeljka.

05.01. 17.00h Ponedjeljak

Kidaš broj s flyera „Brzi krediti, crne liste nebitne“ i zadužuješ se za omanji proračun da platiš puna dva tjedna teretane. Nakon 34 sekunde na biciklu dva otkucaja si daleko od infarkta i prestaješ s vježbom vješto glumeći poziv za mobitelu.

„Ne valja pretjerati prvi put“ kažeš sam sebi, pokupiš dušu s poda i krećeš kući uvjeren da se teretani vraćaš za dva dana, ali iskaznicu ćeš prvi sljedeći put vidjeti osmog lipnja kad je slučajno nađeš u kupaćim gaćama koje, zaprepastit ćeš se, još smrde po znoju od one 34 sekunde na biciklu.

10.01. 20h:

Jučer je bio prvi dan otkad ti se vrati osjet okusa od novogodišnjeg viskija i razmišljaš da možda izađeš još samo ovu subotu prije trajne alkoholne mirovine. Zoveš onog jadnika sa početka priče koji ne zna reći ne jer ionako još nije pospremio nered od dočeka Nove godine i govoriš mu da ćeš kasniti. Po mirisu očaja i frustracije pokušavaš nanjušiti trgovinu koja po ovoj zimi radi do 21 sat, kupuješ cigareta dovoljno da preživiš 12 godina zatvora, kradeš majci 200 kuna kojima je planirala platiti blagoslov kuće i donosiš prvu siječanjsku odluku.

– Još ovaj mjesec ovako, a onda od veljače…