Kolumnistica BuzzFeeda Loryn Brantz odlučila je ove godine otići na nudističku plažu. Vjerovala je da će joj biti super. Sve - dok nije! Prenosimo njezino iskustvo...

"Prošle godine sam za svoj 30. rođendan prošetala New Yorkom u kupaćem kostimu. To je bio moj poklon sebi - da me boli briga što drugi misle. I bilo je to poprilično oslobađajuće. Zato sam ove godine odlučila da ćemo muž i ja jedan dan otići na nudističku plažu. Nije bio oduševljen idejom, ali pošto me podržava u svemu, pristao je i na ovo.

Pozvala sam ga da se obuče, a on me podsjetio da tamo gdje idemo odjeća nije potrebna. Nasmijala sam se, ali svejedno sam odlučila staviti na sebe najbolji kupaći, u slučaju da se prestrašim. Iako nikad ne nosim šminku na plažu ovaj put sam to učinila - mislila sam, možda moje grudi mogu biti vani, ali nek su bar podočnjaci pokriveni.

Što smo se više približavali, postajala sam sve nervoznija. Podsjećala sam samu sebe da radim ovo zato što želim svoje tijelo nazad, tijelo kojim je društvo odavno odlučilo vladati. Želim nazad što je moje. Radim ovo da pokažem svijetu da nije na njemu da moje tijelo svrstava u veličine i oblike, da odlučuje što će se dogoditi mojim jajnicima ni koliko visoko moje cice trebaju stajati. Radim to j.... za sebe.

Na plaži su u početku svi bili odjeveni, a što dalje ideš to su sve razodjeveniji. Ja nisam neki tip za plažu. Moji preci su sa snježnih planina. Svijetla i mekana kao ruska krpena lutka, izgledam kao da me treba pokriti vučjim krznom kako bih ostala topla u svakom trenutku.

U početku sam bila oduševljena. Vidjela sam dvije žene srednjih godina potpuno gole na suncu, šetaju... Izgleda kao raj! Sve što želim u životu je plesati gola ispod sunca i mjeseca s prijateljicama ženama! Pomislila sam - ovdje ću dovoditi svoje buduće kćeri!

No moje sanjarenje prekinuli su potpuno odjeveni dečki kako igraju nogomet. Nisam se više htjela razodijevati, već sakriti i pobjeći. Muž mi je objasnio da je "odjeća opcija". To nije zvučalo fer.

Kako smo dalje šetali, postajala sam svjesnija da su one dvije žene bile jedine tog spola na plaži. Neki stariji goli muškarac na kraju plaže objasnio nam je da je prestjenovito spuštati se skroz do mora. Možda je imao dobre namjere, ali nakon cjeloživotnog prilaženja jezovitih muškaraca, glasić u mojoj glavi govorio mi je: Želi da ostanete ovdje da ti može gledati u grudi". Pokušala sam ignorirati taj glas.

Pokušala sam i sama sebe smiriti.

Odlučila sam skinuti top. Odmah sam vidjela tog starog frajera kako me odmjerava. Brzo sam se pokrila. Muškarac je potom otišao. Dala sam sebi trenutak da se smirim. Uzmi nazad svoje tijelo, vrištala sam u sebi!

S tim na umu - skinula sam sve. Osjećala sam se osjetljivo i mekano, kao puž koji je izašao iz kućice na sunce. Pokušala sam se namjestiti na stolici tako da pokrijem svoje privatne dijelove.

Dok se ja raspadam iznutra, moj muž je očigledno uživao biti gol - jeo je, sunčao se, kupao.
Pokušavala sam čitati, ali bila sam previše rastresena. Shvatila sam da cijelo vrijeme držim knjigu tako da pokrijem svoje najintimnije dijelove tako da muškarci koji prolaze ne mogu gledati u moje grudi.

Ovo ne pali.

Natjerala sam muža da otvori suncobran, iako to inače ja radim jer nisam htjela biti u čudnim pozama gola. Otišla sam se okupati. Ali umjesto da sam se osjećala oslobođeno i da slavim svoje tijelo, osjećala sam se poput Cersei na putu srama u Igri prijestolja.

Vratila sam se i sjela i promatrala prolaznike. Većinom su to bili isti muškarci koji su se tuda prešetavali. Dva para su prošla, on je bio gol, a žena je imala pokrivene grudi. Osjećala sam se poraženo i obukla sam kupaći nazad.

Ovo očito nije bilo najbolje vrijeme, ali i dalje mi je drago da sam to napravila.
Potaknulo me to da o svom tijelu razmišljam na višoj razini. Iznenađujuće, ovo želim ponoviti, ali na drugoj plaži. Idealno bi bilo na nekoj s više žena i više privatnosti. Nadam se da će za moj 32. rođendan svijet biti spremniji za moje grudi, a ja spremnija za njihovo pokazivanje."