Živimo u svijetu tehnologije koja redefirnira načine kako se obrazujemo, održavamo socijalne kontakte, biramo hotele za odmor ili tražimo zaposlenje.

Nerijetko, ovo je i način upoznavanja novih ljudi i potencijalnih ljubavnih partnera.

O tome koliko je popularan vid upoznavanja i zaljubljivanja putem interneta u Bosni i Hercegovini razgovarali smo sa Arminom Čerkić dipl. psihologinjom i porodičnom psihoterapeuticom, ICI Life Coach.

"Moderne tehnologije i socijalne mreže praćene neograničenim podacima dostupnim preko interneta mijenjaju naše navike i poglede na savremeni život. Upoznavanje online može se donekle usporediti s korištenjem popularnih socijalnih mreža. Tokom kreiranja ličnih profila korisnici se trude predstaviti se u onom svjetlu u kojem misle da će biti najviše socijalno prihvaćeni. Bilo da se to ogleda u stavljanju fotografija, objavljivanju određenih sadržaja ili dijeljenju mišljenja o određenim aktuelnim temama.

Za neke osobe virtualni prostor je oslobođen direktne emotivne izloženosti i fizičkog kontakta te djeluje ohrabrujuće i na sigurnoj distanci, što im daje veći osjećaj samopouzdanja i prividne kontrole. Na isti način pri pronalaženju partnera preko socijalnih mreža možemo biti sve ono čega se plašimo ili što želimo biti", pojašnjava za Radiosarajevo.ba psihologinja Čerkić.

Virtualni svijet ne uključuje realne situacije u kojima možemo testirati i posmatrati demonstraciju određenih vrijednosti o kojim druga osoba govori. Nemamo prilike vidjeti kako se osoba ponaša u restoranu, kafiću ili kakvu interakciju ima sa svojim prijateljima.

"Pošto nam nedostaje ova realnost, često se jako mnogo kreativnosti i mašte uključuje u formiranje slike o online partneru što dovodi do idealizacije i nerealnih očekivanja. Online veze su u većini slučajeva idealne veze. Svim ljudima odgovara pozitivno i predivno okruženje te su one toliko privlačne. Idealnost, u ne postoji kada se govorimo o ljudskim odnosima i zbog toga veze uspostavljene preko interneta same po sebi u rijetkim slučajevima opstaju", dodaje Čerkić.

I naše društvo je dio savremenog svijeta te je samim tim i korištenje tehnologije u ovu svrhu sve zastupljenije kod nas. Iz prakse uglavnom adolescenti i mlađe osobe ostvaruju prividno bliske odnose, koristeći socijalne mreže iako se često srećemo i s korištenjem tehnologije kod bračnih partnera u svrhu flertovanja ili prevare.

Kako je korištenje tehnologije sve prisutnije u našem svakodnevnom životu tako sve više ostvarujemo emotivne, prijateljske i poslovne veze koristeći se ovim načinom komunikacije.
Pitali smo psihologinju Čerkić da li je u terapijskom radu radila s parovima koji su se upoznali na ovaj način.

"Radila sam s mladim bračnim parom koji se upoznao preko interneta i stupio u bračni odnos. Upoznavanje se desilo preko jedne od popularnih socijalnih mreža, a zbližile su ih iste vrijednosti. Supruga je bila porijeklom iz BiH, a suprug iz jedne arapske zemlje. Nakon kratkog ali intenzivnog dopisivanja praćenog razgovorima preko videomreže oni su se susreli u trećoj zemlji za inicijalno upoznavanje. Nakon ograničenog perioda provedenog zajedno, od nekoliko dana odlučili su stupiti u brak", prisjeća se naša sagovornica.

No, nakon idealnog početka, počeli su problemi.

"Srela sam se s njima nakon godine zajedničkog života, usljed pojačanog osjećaja ljubomore koja je počela utjecati na njihove svakodnevne odnose. Tokom našeg terapijskog rada često su se vraćali na period njihovog 'zabavljanja' i poredili tu 'idealnu ljubav' s trenutnim životom koji nije bilo sretan. Oba partnera imala su vrlo prisutan osjećaj razočaranosti u drugog partnera.

I vrlo često bi suprug tokom terapije spominjao da: 'Kada smo se zabavljali ona nije bila ovakva'. Oba partnera su imala nerealna očekivanja jedno od drugog jer nisu imali vremena da se upoznaju i prevaziđu eventualne kulturne i individualne razlike tokom dužeg vremena zabavljanja. Idealna ljubav koja se razvijala iza sigurnosti kompjuterskog ekrana s distanciranim i kontroliranim ljudskim kontaktom je vodila do 'idealnih' očekivanja od druge osobe. Ovo je u realnom svijetu plaćanja računa, odlaska na posao neminovno dovelo do razočarenja i nedostatka tolerancije prema partneru", objašnjava Čerkić.

Poznajući da je virtualni prostor koji kreiraju socijalne mreže putem interneta vrlo opasan i teško predvidljiv, morali smo se zapitati koje opasnosti vrebaju prilikom online upoznavanja?
"Upoznavanje putem interneta ne poznaje porodicu, socijalno okruženje ili porijeklo. Mi samo kreiramo onu sliku koju želimo i za koju mislimo da će privući drugu osobu nama. I u tom leži prava zamka prevare.

Imajući na umu potpuni nedostatak kontrole u sadržajima i ostvarenim kontaktima realna opasnost je da osobe koje plasiraju radikalne religijske sadržaje, seksualni predatori i nasilnici mogu kreirati sliku poželjene i interesantne osobe te manipulirati mlađim, ranjivim, nesigurnim ili psihički nestabilnim osobama."

Nažalost, ishodi ovakvih razmjena ukoliko dođu do ostvarivanja realnog kontakta mogu biti vrlo opasni za osobu, s ponekad fatalnim ishodima.

Internet je u većini slučajeva oslobođen cenzuriranja toksičnog sadržaja ili selekcije osoba s kojima stupamo u kontakt. Samim tim opasnost za upoznavanje neželjene osobe se značajno uvećava.

"Jako je važno poznavati osobu u realnim situacijama. Imati prilike vidjeti ih kako se ponašaju u svom okruženju, na odmoru, tokom stresne situacije da bi mogli procijeniti da li je ta osoba dobra za nas ili ne. Naše bake i nane su imale uvijek važno pitanje pri upoznavanju potencijalnog partnera: 'Iz koje je familije?'

Ovo često zanemareno pitanje u sebi nosi odgovor na uvjerenja koje budući partner nosi iz porodice porijekla, vrijednosti koje su mu važne, odnos prema braku, kulturi, religiji, novcu i mnoge druge teme. Mi kao ljudska bića imamo urođene instinkte koji nas upozoravaju kada nešto što doživimo ili vidimo nije dobro za nas, a to se dešava u realnom svijetu kroz posmatranje", zaključuje Čerkić.

Da li postoje parovi koji su već u vezi preko interneta, iako se još nisu zvanično ni upoznali?

"Virtualna ljubav je po definiciji virtualna. Emocije koje ljudi mogu doživjeti po intenzitetu mogu imati kvalitet za osobu koja ih osjeća. Iz prakse neke od doživljenih veza se prerastu. U slučaju adolescenata to mogu biti veze koje su fizički dosta udaljene i one nakon inicijalnog perioda visokih emocija gube na kvalitetu i intenzitetu. Obično ove veze kratko traju i ne ostaju u sjećanju osobe kao prava veza. Da bi se emotivno povezali i učvrstili odnos fizička bliskost je neophodna.

Naša čula mirisa, okusa (kroz poljubac), dodira i zvuka su ključna za instinktivno povezinanje s osobom koja nam se dopada. Kroz fizičku bliskost i kontakt dobivamo potvrdu da je ta osoba dobra za nas ili ne. Ovo se odnosi i na doživljaj da li možemo imati zdrave potomke radi očuvanja vrste. Odnos dvoje ljudi preko interneta bez fizičkog kontakta, samim tim ostaje u domeni virtualnog odnosa", mišljenja je Čerkić.