Nakon što sam prošao godinu i pol dana u braku, nedavno sam došao do zaključka da brak nije za mene. Prije nego što počnete već stvarati pretpostavke, nastavite čitanje.

Svoju sam ženu upoznao u srednjoj školi kada smo imali 15 godina. Bili smo prijatelji već deset godina, dok … dok nismo odlučili da više ne želimo biti samo prijatelji. Ja čvrsto vjerujem da se najbolji prijatelji mogu zaljubiti. Dobrih trenutaka će uvijek biti.

Ipak, zaljubiti se u moju najbolju prijateljicu me nije spriječilo određenih strahova i tjeskoba oko braka. Što se više bližila odluka da se Kim i ja oženimo, to sam više bio ispunjen paralizirajućim strahom. Jesam li bio spreman? Jesam li činio pravi izbor? Je li Kim prava osoba za udaju? Hoće li me ona učiniti sretnim čovjekom? Zatim sam, jedne sudbonosne noći, dijelio ove misli i brige s tatom.

Možda svatko od nas ima trenutke u životu kada se osjeća kako vrijeme usporava ili pak zrak postaje takav da sve oko nas privlači, obilježavajući tako taj trenutak kojeg nikada nećemo zaboraviti.

Moj tata mi je dao odgovor na moje brige baš onako kako mi je i trebalo u tim trenucima. Uz njegov dobro poznati osmijeh je rekao: «Seth, baš si sebičan. Odgovorit ću ti jednostavno: Brak nije za tebe. Ne ženiš se da bi sebe usrećio, već da ti nekoga učiniš sretnim. Više od toga, tvoj brak nije samo za tebe, ženiš se za obitelj. Ne samo za vršenje i ispunjavanje zakona i sve te gluposti, već i za svoju buduću djecu. Tko će ti pomoći u odgajanju djece? Brak nije samo za tebe. Tu se ne radi samo o tebi. Brak je u osobi za koju se ženiš.»

Bilo je to u trenutku kad sam znao da je Kim prava osoba za ženidbu. Shvatio sam tada da je želim učiniti sretnom, da želim gledati njezin osmijeh svaki dan i nasmijavati je svaki dan. Želio sam biti dio njezine obitelji, i moja obitelj je željela da ona bude dio naše. Gledajući sada sve unatrag, dok se igra s našim kćerima, znam da je Kim osoba s kojom sam htio izgraditi vlastitu obitelj.

Savjet mog oca je bio i šok i otkrivenje. Savjet je išao protiv struje današnje «walmart filozofije» – ako te kupljena stvar ne čini sretnim, možeš je vratiti i dobiti novu.

No, istina je da u braku (i istinskoj ljubavi) nikada nije riječ o tebi. Riječ je o osobi koju voliš – željama te osobe, njenim potrebama, nadama i snovima. Sebičnost se pita: «Što tu ima za mene ako je uzmem k sebi?», dok ljubav pita: «Što joj ja mogu dati?»

Prije nekog vremena, žena mi je pokazala što znači ljubiti nesebično. Kroz nekoliko mjeseci moje srce je bilo puno straha i ogorčenosti. Zatim, nakon što je pritisak narastao do raznine koju niti jedno od nas nije moglo podnijeti, emocije su izbile. Shvatio sam: bio sam bezosjećajan. Bio sam sebičan.

No, umjesto da odgovari sebičnošću na moju sebičnost, Kim je nešto predivno pokazala – izljev ljubavi. Odložila je sve boli i nevolje koje sam joj uzrokovao. Ona me je s ljubavlju uzela u naručje i umirila mi dušu.

Shvatio sam da sam zaboravio tatin savjet. Dok je s Kimina strana braka ižaravala ljubav, s moje strane se radilo samo o meni. Ova grozna spoznaja me dovela do suza. Tada sam sam obećao svojoj ženi da ću pokušati biti bolji.

Za sve koji čitaju ovaj članak – bilo da si oženjen ili si još malo u braku, samac, ili si čak zakleti neženja ili udavača – želim da znaš da brak nije za tebe. Niti jedan pravi odnos ljubavi nije za tebe. Bit se ljubavi nalazi u osobi koju volite.

I, paradoksalno, što ćeš više istinski voljeti tu osobu – više ćeš ljubavi dobiti. I to ne samo od nje i njenih poznanika, već i od njihovih prijatelja i njihovih obitelji i tisuća drugih koje nikad ne bi ni upoznao da je tvoja ljubav ostala sebična.

Doista, ljubav i brak nije za tebe. To je za druge.