SEKS je tema oko koje uvijek vladaju predrasude, a svaki razgovor na tu temu završava raspravom je li nešto normalno ili ne. Jedna od takvih tema su sponzoruše i sponzori, koji se nekima čine kao idealan odnos, dok ga drugi osuđuju, tvrdeći da je samo korak udaljen od prostitucije.

Jedna od stranica na kojima se nalaze sponzori i sponzoruše je SeekingArrangement, koja ima već od tri milijuna članova samo u Americi. Od toga je 484.695 sponzora, koji su u prosjeku bijeli 40-godišnjaci s dohotkom od 275.000 dolara, a njih 2.250.868 su sponzoruše, u prosjeku 25-godišnjakinje.

Kako bi dobio uvid u način razmišljanja sponzora, novinar Elite Dailyja popričao je s Cameronom (izmišljeno ime), 48-godišnjim konzultantom u području zdravstvenih usluga koji zarađuje 325.000 dolara godišnje, a koji je posljednje tri i pol godine sponzor mladih djevojaka. Prije skoro deset godina se razveo, a kako kaže, ovo nije novčano-robna razmjena, već je to malo kompleksniji odnos.

"Razveden sam i nemam vremena za tradicionalne odnose, a ovo mi pruža određenu fleksibilnost. Često putujem, a odnos koji ne traži puno truda je idealan za mene. U prosjeku, djevojka i ja viđamo se najviše jednom tjedno, a nekad i dva puta mjesečno. Moja obitelj ne zna za ovo. Svjesni su da sam prije imao takvu djevojku, kao i 'prijateljice koje su bile mnogo mlađe od mene'. Moja obitelj je pretpostavljala da su mi to djevojke. Najviše ih je brinulo što će biti ako se vjenčamo i razvedemo, hoće li otići s polovicom moje imovine", započeo je Cameron.

Bliski prijatelji znaju u kakvim je odnosima sa sponzorušom te su uglavnom fascinirani tim odnosom i šale se da je idealan.

"Nakon što se prijavim na stranicu, dobijem oko 10 ili 15 poruka te dogovorim tri ili četiri spoja. Važno je temeljito proučiti djevojke, pročitati njihove profile i vidjeti jesmo li kompatibilni. Mene zanimaju djevojke s fakultetom, odnosno one koje sad studiraju ili su završile fakultet. Lakše mi je komunicirati sa ženama koje imaju svoje stavove ili se suprotstavljaju mojim stavovima. Nakon nekoliko dana dopisivanja preko SeekingArrangementa, zatražit ću djevojku e-mail ili broj mobitela. Tijekom te komunikacije reći ću joj koliko puta tjedno bih se viđao i koliko sam joj spreman platiti. Nakon nekoliko tjedana ćemo se naći i vidjeti kako se slažemo, a ja ću uzeti nekoliko dana da donesem odluku hoćemo li se nastaviti viđati. Na prvom spoju dat ću joj dar i novac ako je imala neke putne troškove kako bi se ona osjećala ugodno i kako večer ne bi bila potpuni promašaj ako zaključimo da nismo kompatibilni. Brojne djevojke odlučuju se na ovakav odnos zbog novčanih problema i osjećam da je poklon znak da cijenim vrijeme koje je utrošila na mene. Seks se spominje tek ako se nađemo i samo ako se uklapa u razgovor", opisuje Cameron.

Priznaje da u tom odnosu veću moć imaju sponzori, ali samo zato što su brojke na njihovoj strani. Naime, na svakog sponzora ide sedam djevojaka. Kako kaže, one se mogu podijeliti u nekoliko kategorija.

"Studentice i cure koje su diplomirale, a imaju problema s novcem, poput školarine i stanarine. Žene koje su frustrirane zbog nezrelih muškaraca svoje dobi. Žene kojima je SeekingArrangement poput karijere. Žene koje zaista traže iskrenu, romantičnu i dugotrajnu vezu", nabraja.

Kako kaže, njemu takvi odnosi odgovaraju, a plaćanje djevojkama je pošteno.

"Manje je problematično i jeftinije od stalne cure", kaže.

Mjesečno sponzoruši daje 4000 dolara, u koje nisu uključeni razni pokloni.

"Darovi su spontani, poput avionske karte za Novi Zeland gdje živi njen bolesni otac, nove haljine i cipela za odlazak na operu, vaučera za večeru s prijateljima koji dolaze za vikend i tako dalje. Dosad sam na djevojke potrošio 110.000 dolara", rekao je.

Najskuplji poklon koji je dao nekoj djevojci bio je automobil koji je poklonio onoj s kojom je bio 18 mjeseci.

"Ne mislim da iskorištavam te mlade žene, između nas postoji snažna dinamika. Te cure su inteligentne, atraktivne i nevjerojatne, a ja imam resurse. To su oružja koja oboje možemo koristiti po želji i nešto što ne bismo zloupotrebljavali. Smatram da je to vrlo zdrava alternativa tradicionalnim vezama, često bez tipičnih zahtjeva iz brakova ili veza. Postoji i krajnja točka koja je vrlo jasna objema stranama te omogućuje prijateljske prekide i kasnije dugoročno prijateljstvo", tvrdi Cameron.

Svjestan je da postoje oni koji misle da je ta odnos jednak prostituciji, no naglašava da je prostitucija čista transakcija, bez emocija i prijateljstva. Ovi odnosi su dugoročni, barem za njega.

"U prosjeku, seks se događa na svakom drugom sastanku, ovisno o tome kakvu su nam planovi. Ako smo željeli raditi nešto drugo, nećemo se seksati. Ako smo zajedno dulje vrijeme, češće se seksamo. Slično je tradicionalnom odnosu", kaže Cameron, dodajući da mu nazivi sponzori i sponzoruša nisu dragi jer zvuče kalkulantski.

U principu se viđa samo s jednom djevojkom, jer mu ne ide "emocionalni multitasking", a veze su mu uvijek dulje od šest mjeseci.

"Ovaj odnos ne pruža vam ni više ni manje ispunjenja od braka. Sve ima svoje prednosti i mane. Dobar brak donosi partnera za cijeli život, a sponzorski odnos ima svoj životni vijek. Granice su jasno definirane, poštujemo privatnost jedno drugog. Ne viđamo se s drugim ljudima, ali volimo biti i razdvojeni. Drago nam je vidjeti ono drugo, tako da ponekad mislim da je identično običnoj vezi", kaže.

"Ne smatram da je prostitucija nemoralna ili loša, ali mislim da je prilično ograničavajuća. Ono što tražim je mnogo sadržajnije, a nedostatak emocija me ne napaljuje. Mislim da je seks s prelijepom prostitutkom uzbudljiv kratko vrijeme, a ja uživam u vezi koja nastaje s upoznavanjem", zaključuje.