Možda je to počelo s “Doručkom kod Tiffanyja” (1961.) kojim dominira sablasno vitka Audrey Hepburn, a možda i ranije. Svakako, desetljećima nam je zabrinjavajuće mršava žena s plakata, iz modnih magazina i filmova poručivala kako je izgladnjelost elegantna i “trendi”. I kako se od djevojke koja drži do sebe očekuje spartanska disciplina, odricanje od omiljene hrane, mizeran doručak, skroman ručak i nikakva večera, bez obzira na glad. Koliko smo samo vidjeli “manekenskih menija” u kojima nam je neka ljepotica obznanila kako uglavnom samo gricka nekuhano ili kuhano povrće, a za ručak se “otkači” uz lešo ribu. Možda, u trenutku najveće slabosti otpije gutljaj šampanjca, možda si jednom mjesečno priušti bombon, ali nakon toga nemilosrdno vježba satima.

Kao posljedica takvog “lifestylea”, u mladih djevojaka očaranih ispijenim ljepoticama s plakata, pojavili su se teški poremećaji u prehrani, nekad i sa smrtnim ishodom.

Netko se u modnoj industriji promeškoljio i krenula je kakva-takva kampanja s djevojkama “koje imaju obline” što su poručivale da je savršeno u redu jesti hranu koju volimo, čak i ako zbog toga više ne izgledamo kao čačkalice. Naravno, kampanja za puniju ženu nije kampanja za proždiranje hrane: radi se samo o tome da se onima koji muku muče s kilogramima i zbog toga se mrze poruči kako nemaju razloga za takve osjećaje.

Upravo zbog prijateljskog tona kojim se Lucija Lugomer, prvi hrvatski “plus size” model, obraća ženama koje su se našle u problemu, jer, primjerice, ne mogu baš lako kupiti kupaći kostim, sve je više oduševljenih sljedbenika na njezinim stranicama. Broj se penje prema sto tisuća. Naravno, u takvom se oduševljenju uvijek nađe i mrž­nje, pa se Lucija nedavno našla u fokusu ružnog napada svoje kolegice, koja joj je poručila da nije lijepa nego samo debela. Shvaćajući i takve situacije dijelom svojeg života i posla, Lucija se nije osobito zamarala tim napadom, već je po običaju napisala nešto lijepo. A tako je izgledao i razgovor s njom.

Jedna od najpoznatijih svjetskih “mršavica” svakako je Kate Moss, s kojom ste imali i “direktan obračun” - naime vašu i njezinu naslovnicu Playboya... Čini mi se da se čitateljima više dopala vaša?

Ljepota je zbilja u očima promatrača. Nije mene proganjala ideja uspoređivanja s Kate Moss, već je sama redakcija Playboya željela napraviti tu usporedbu. To već dovoljno govori, ali isto tako znam da je naslovnica dobila podijeljena mišljenja. O ukusima se ne raspravlja, zar ne? Činjenica da je žena većeg konfekcijskog broja uopće izašla u Playboyu zaslužuje aplauz i to smatram velikim uspjehom i jedinstvenim iskustvom.


Nikad me nije smetalo to što mi se pridodavalo PLUS SIZE: koliko pratim scenu, moje kolegice su i više nego ponosne što se nazivaju “plus size” te ako iza nečega stojiš, toga te ne treba biti sram.

Kada ste prvi put poželjeli postati model i jeste li o tome dugo razmišljali?

Spontano sam postala plus size model, te danas nakon dvije godine karijere još imam momente kada su mi neke stvari gotovo nestvarne, ali baš je zbog toga moj nastup vrlo prirodan. Nekad imam osjećaj da ljudi uopće nisu svjesni koliko je faktora u ovom poslu te da većinu toga radim isključivo sama. Za mene je to i privatno i poslovno veći napredak nego sam plus size modeling.

Poznato je da imate širok i dobro raspoložen krug obožavatelja, no uvijek se nađe i poneko tko vas mrzi... Što mislite, zašto je to tako?

Uvijek će biti ljudi koji će imati nešto za reći i to je bila jedna od stvari s kojima sam se morala pomiriti kada sam ulazila u ovaj posao. Osobe koje imaju nešto ružno za reći za mene imaju još jako puno posla na sebi samima! Voljeti sebe nije svakome dano, stoga se osjećam odgovornom da ljudima pokažem kako to nije baš tako teško. I ja sam učila na vlastitoj koži.

Nedavni napad na vas pun grubosti i uvreda osupnuo je ne samo one koji vas prate na društvenim mrežama. Čime biste objasnili ispad Hane Hadžiavdagić, koja se ne libi čak ni psovki?

Želim i mogu odgovarati samo za svoje postupke i jedino što na to mogu reći jest da sam i sada, kada smo se od svega tog ohladili, vrlo ponosna na svoj postupak te se od srca zahvaljujem svim ljudima koji su mi pružili podršku. Voljela bih da ljudi uče iz ovakvih grešaka.