Argentina je oduvijek znala da je Lionel Messi rijedak dragulj kojeg treba tretirati s iznimnom pažnjom. No, ni 14 godina nakon njegovog debitantskog nastupa za reprezentaciju Argentina iz njega još nije uspjela izvući ono najbolje. A sat otkucava. Kad je u pitanju predstavljanje domovine, 32-godišnji Messi kao da je zarobljen u začaranom krugu. Očekivanja su velika uoči svakog turnira, ali svaki turnir završava ogromnom frustracijom. Podignuo je pehar pobjednika U-20 Svjetskog prvenstva 2005. godine te je tri godine kasnije osvojio olimpijsko zlato u Pekingu, ali s reprezentacijom nikad nije slavio na relevantnom turniru, za BBC piše Martin Mazur.

"Moram ustati i pokušati ponovno, bez obzira na to koliko puta pao. To je dobra poruka za djecu, ne samo u nogometu nego i u životu. Želim se oprostiti tako što ću osvojiti nešto s Argentinom", rekao je Messi početkom lipnja.

Počinje Copa America

Večeras u Brazilu počinje Copa America i kapetan Messi svjestan je da će to biti jedna od njegovih posljednjih prilika da osvojili veliku titulu s Argentinom. Neki od njegovih najgorih nogometnih trenutaka dogodili su se dok je pokušavao ispuniti svoju nakanu. Messi je sa 67 golova najbolji strijelac Argentine u povijesti, a blizu je i da postane igrač s najviše nastupa. Odigrao je 130 utakmica, 17 manje od umirovljenog Javiera Mascherana.

Međutim, osam velikih turnira na kojima je zaigrao za Argentinu (četiri Svjetska prvenstva i četiri Copa Americe) svaki je put otvaralo jedno pitanje. Zašto ne može biti onaj isti igrač u kojem Argentinci iz tjedna u tjedan uživaju u dresu Barcelone? Oduvijek su postojala dva Messija. S jedne strane, on je serijski pobjednik kojeg je Pep Guardiola oblikovao u lažnu devetku i koji je blistao u jednom od najboljih klubova svijeta, igrajući s Andresom Iniestom i Xavijem otkako su bili klinci u Barceloninoj akademiji.

S druge strane, on je autsajder u turbulentnoj reprezentaciji prepunoj ega. On je nesređena i neugodna pojava koja je od 2009. do 2011. uspjela odigrati 16 utakmica bez postignutog gola. Svaki Copa America donio je krizu. Svako Svjetsko prvenstvo izazvalo je sumnju u njegovu budućnost. Izubijan, kritiziran, tih, pod stresom, sputan - upravo kad Argentinci pomisle da je Messi gotov, on se vrati u Španjolsku i odmah čudesno ozdravi.

Barcelona je bila njegovo utočište u kojem bi sve nogometne dvojbe nestale i u kojem bi se njegovo liderstvo ponovno pojavilo. Svaka čarobna renesansa izazivala je samo još više kritika s druge strane Atlantika. Zašto može tamo, a ne može ovdje? Što radimo pogrešno? Što mu treba? Sa svakom renesansom, uslijedila bi nova očekivanja. Što su nade bile veće to su kritike bile teže. Ciklus bi se ponavljao svaki put iznova.

Ovaj put stvari su se okrenule - u Argentinu dolazi slomljen iz Barcelone

No, sada se u ovoj priči pojavio osvježavajući preokret. Sada Messi dolazi slomljen iz Barcelone. Poraz od Liverpoola u polufinalu Lige prvaka značio je šokantno i neočekivano ispadanje iz natjecanja već drugu sezonu zaredom. Potom se u finalu Kupa kralja dogodio još jedan poraz, ovaj put od Valencije. Barcelona je uvjerljivo osvojila La Ligu, ali očekivanja su bila viša i mediji su kritizirali Messija i njegovog najboljeg prijatelja Luisa Suareza kao "nepozitivne" vođe u svlačionici.

Što ako su se izgledi napokon promijenili? Što ako Argentina konačno postane Messijevo lječilište? Posljednji naslov Argentine na Copa Americi datira iz 1993. godine. Nakon toga Argentina je izgubila četiri finala Copa Americe (2004., 2007., 2015. i 2016.) i jedan finale Svjetskog prvenstva (2014.). Messi je zaigrao u četiri od tih pet finala. Nije postigao gol i nije se proslavio.

Iza argentinskih nada da će završiti 26-godišnje čekanje na naslov duboka je podjela među argentinskim navijačima. Neki vide Messija kao spasitelja, dok drugi čekaju njegov neuspjeh kako bi ga ponovno mogli razotkriti. Debata oko kapetana Argentine, koji je ponovno u argentinskoj reprezentaciji uoči velikog natjecanja, izazvao je dva antagonizirana, gotovo nepomirljiva tabora.

Za mlađe generacije Messi je bog, njihov bog. Za starije ljude neizbježna je usporedba s Diegom Maradonom, a Messi nikad neće biti Diego. Nikad neće praktički sam osvojiti Svjetsko prvenstvo, kao što se smatra da je Maradona učinio 1986. godine. Čak i kad bi Messi uspio, to ne bi bilo dovoljno.

Otkako je debitirao za reprezentaciju, Messija javno optužuju da je previše sebičan, da ne pjeva nacionalnu himnu, da se ne druži sa suigračima, da ne slijedi upute trenera, da ne mari dovoljno, da ne daje dovoljno golova, da nije broj 10, da nije ni broj 9, da ne može podnijeti pritisak, da se plete u selekciju igrača i ruši taktičke planove. Počeli su ga kritizirati kad je bio 17-godišnjak, a kritiziraju ga i danas, kad je otac troje djece.

Zvuči čudno s obzirom na to da je rekordnih pet puta (isto kao i Ronaldo) osvajao Zlatnu loptu, s obzirom na sve trofeje, na sva briljantna dostignuća u klupskoj karijeri. Ali antimesijevsko raspoloženje u Argentini cvjeta nakon svakog slabog rezultata ili neuvjerljive igre. U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2018. Messijev je učinak bio maksimalan zato što je postigao hat-trick u ključnoj utakmici posljednjeg kola protiv Ekvadora, u kojoj je osiguran plasman u Rusiju.

Međutim, samo Svjetsko prvenstvo nije slijedilo isti scenarij. Promašio je kazneni udarac u prvoj utakmici s Islandom, a potom je u ostalim utakmicama odigrao ispodprosječno. Nakon poraza od Francuske 3:4 u osmini finala nije bilo sasvim jasno hoće li Messi ikad više zaigrati na Svjetskom prvenstvu. Činilo se da više nikad neće zaigrati za reprezentaciju. Suigrači Mascherano i Lucas Biglia oprostili su se od nacionalne momčadi. Potom je to učinio i Gonzalo Higuain.

Smjena generacije

Budući da su svjedočili "pobuni igrača" nakon pogubnog poraza od Hrvatske u skupini, neki članovi Izvršnog odbora Argentinskog nogometnog saveza (AFA) zatražili su drastične promjene. Suzbijanje Messijeva utjecaja bilo je dio plana.

"Moramo krenuti ispočetka bez stare generacije. Da smo pobijedili, svi igrači bili bi ovdje i slavili. Ali mi smo izgubili, a u avionu kojim smo letjeli kući bio je samo jedan igrač. To nije prihvatljivo. Kapetan mora objasniti što se dogodilo i mora voditi svoje suigrače. Stvari se moraju promijeniti. Moramo postaviti neke norme", rekao je prošlog ljeta Nicolas Russo, dužnosnik AFA-e.

Prva je promjena bila otkaz izborniku Jorgeu Sampaoliju u srpnju i postavljanje Lionela Scalonija. Scaloni je bio Sampaolijev pomoćnik u Rusiji i jedini je ostao od kompletnog trenerskog osoblja. Bivši desni bočni osam je godina igrao za Deportivo iz La Corune, a potom je 2006. došao na posudbu u West Ham. Scaloni je neiskusan trener. Na svom prvom samostalnom poslu njegov je zadatak postaviti temelje rekonstrukcije momčadi bez Messija.

Messiju je trebalo devet mjeseci da otvoreno progovori o traumatičnom iskustvu na Svjetskom prvenstvu. Sve do prije tri mjeseca njegova je budućnost u reprezentaciji bila mutna. Bilo je glasina da se neće vratiti u svlačionicu koja je bila "deaktivirana", kako su argentinski mediji pisali. Nitko iz starije generacije više nije bio u ekipi. Nitko od njegovih starih prijatelja nije bio tu. Messi je najavio oproštaj od reprezentacije 2016. godine, nakon što je promašio tijekom izvođenja jedanaesteraca u finalu Copa Americe Centenario protiv Čilea.

"Nije mi suđeno biti ovdje"

"To je to. To nije za mene. Opet smo izgubili. Još jedan finale. Nije mi suđeno biti ovdje", rekao je Messi novinarima nakon utakmice.

No, nakon što se vratio s odmora i proveo neko vrijeme razmišljajući sa suprugom Antonellom, ipak se odlučio vratiti. Pustio je bradu i obojio kosu u plavo kako bi osnažio ideju u novom početku. Njegovi su golovi bili ključni u spašavanju Argentine od realne mogućnosti da se ne plasira u Rusiju.

Čovjek koji se uvijek trudio biti blizak Messiju bio je Claudio Tapia koji je 2017. godine postao predsjednik AFA-e. Dok je AFA razmatrala preobrazbu nacionalne momčadi i kako još jednom Messija vratiti u igru, Tapia je imao smjelu ideju - poslati javnu poruku Pepu Guardioli. S Guardiolom kao izbornikom Messi bi se sigurno vratio.

"Uspostavili smo kontakt s Guardiolom, a potom smo morali odustati zato što bismo morali prodati AFA-u da bismo ga platili", rekao je Tapia novinarima u kolovozu 2018.

Poruka je bila potpuni promašaj. Guardiola je ljutito odgovorio na konferenciji za novinare u Manchester Cityju: "Prvo, nitko me nikad nije kontaktirao. Potom, nije lijepo od predsjednika AFA-e da govori o mojoj plaći, zato što on ne zna kolika je moja plaća. Jasno je i da imam ugovor s Manchester Cityjem i ja ću ga poštovati. Isto je tako jasno da Argentina ima vrlo dobre trenere i da Argentinu treba voditi argentinski izbornik."

Umjesto toga, nekadašnji veznjak Argentine i Valencije te Messijev idol Pablo Aimar zamoljen je da asistira Scaloniju. Bio je to još jedan signal odaslan prema Barceloni. Aimar je bio simbol spokoja. Spokoja koji se tražio. U siječnju je Cesar Menotti, koji je kao izbornik vodio Argentinu do naslova svjetskog prvaka 1978. godine te dugogodišnji Messijev saveznik, postavljen za direktora svih reprezentacija.

Messi se vratio u ožujku u prijateljskoj utakmici s Venezuelom u kojoj je Argentina izgubila 1:3. Angel di Maria također je bio pozvan, a uskoro će se vratiti i Sergio Agüero.

"Vidim vrlo složnu ekipu, to su momci koji zaista žele biti ovdje. Moj sin Thiago pitao me zašto nisam u momčadi. Atmosfera je vrlo dobra. Ja sam samo jedan igrač, nema tu ništa čudno", rekao je Messi.

La grieta, pukotina, jaz. U Argentini ova riječ opisuje suprotstavljene vizije društva koje imaju argentinski politički vođe, predsjednik Mauricio Macri i bivša predsjednica Cristina Fernandez de Kirchner, uoči izbora u listopadu. Isti jaz postoji i u nogometu. U Argentini nikad neće biti dogovora oko Messija.

Neshvaćeni sramežljivko ili sebični vođa?

Neki ljudi misle da je Messi sramežljiva i neshvaćena duša, drugi ga definiraju kao sebičnog vođu. Nijedna strana nikad neće prihvatiti da može biti u krivu u svojim procjenama, ali teško je zanijekati da Argentina putuje u Brazil s jednim od najslabijih sastava u posljednjih nekoliko desetljeća. Messi, Agüero i Di Maria predstavljaju staru školu, a Paulo Dybala, Nicolas Otamendi i Nicolas Tagliafico ističu se kao vrhunski igrači s iskustvom nastupa na SP-u. Ostatak su igrači koji su ili mladi i obećavajući, poput Interova napadača Lautara Martineza ili Tottenhamova braniča Juana Foytha, obojica 21-godišnjaci, ili veterani bez međunarodnog iskustva kao što su 31-godišnjaci iz River Platea Milton Casco i napadač Matias Suarez.

Većina igrača u dobi je od 23 do 28 godina. To je nova generacija koju Scaloni želi ustrojiti. Vratar Boca Juniorsa Esteban Andrada, Roberto Pereyra iz Watforda, Marcos Acuna iz lisabonskog Sportinga, Leandro Paredes iz PSG-a, Giovani Lo Celso iz Betisa. Ovo je skupina za koju postoji nada da će ju s pogledom prema Svjetskom prvenstvu 2022. u Kataru voditi 26-godišnji Ajaxov branič Nicolas Tagliafico, kapetan u Messijevom odsustvu, te Dybala. Juventusov napadač Dybala trebao bi biti prirodna Messijeva zamjena, no nakon bremenite sezone u Italiji gotovo je izostavljen iz momčadi.

Kad se gradila vizija budućnosti, moto u argentinskom kampu bio je - bez Messija je nemoguće, samo s Messijem nije dovoljno. Menotti se na kraju sastao s Messijem prije dva tjedna, nakon Barcelonina traumatičnog kraja sezone.



"Vidio sam da je zaista pogođen onim što se dogodilo u Ligi prvaka, eliminacijom u utakmici koju je smatrao odlučenom, bio je zabrinut za budućnost. No, unatoč mentalnom zamoru, ništa ne može promijeniti njegovu kompetitivnu dušu i njegovu predanost Argentini. Zapravo, unatoč dugačkom putovanju, odlučio je trenirati po dolasku. A kad je vidio loptu, nasmiješio se", napisao je Menotti u kolumni za argentinski list Sport.