Kad se u životu sve poklopi, a dobre stvari padaju s neba, tada do izražaja dolaze sposobnosti i karakter. Tada čovjek pokazuje je li poklone zaista i zaslužio.

Ansu Fati, 16-godišnji klinac iz Barcelone, pokazao je da u njegovom slučaju ništa nije slučajno.

Tinejdžer je ulaskom s klupe protiv Real Betisa krajem kolovoza postao drugi najmlađi debitant za Barcelonu, pogotkom protiv Osasune sedam dana kasnije postao je najmlađi strijelac u povijesti kluba s Camp Noua, zatim je protiv Valencije postao najmlađi igrač koji je upisao gol i asistenciju u La Ligi, a protiv Dortmunda najmlađi igrač s nastupom za Barcu u Ligi prvaka. Čak i u porazu od Granade, među svim silnim Barcinim zvijezdama, bio je jedini koji je nešto pokazao. Sasvim je normalno da je sada jedna od glavnih tema nogometne javnosti u cijelom svijetu.

Dragulj La Masije

Fatiju se poklopilo da Barcelona ovog ljeta ne uspije dovesti Neymara iako su i Brazilac i Barca toliko željeli njegov povratak. Poklopilo mu se da Leo Messi i Luis Suarez budu ozlijeđeni, a s njima i nestašni Ousmane Dembele. Zašto ne reći da se poklopilo i to da se skupo plaćeni Coutinho nije pokazao kao pravo pojačanje, baš kao ni Malcom - jedan je otišao u Bayern München, drugi u Zenit. U takvoj situaciji Ernesto Valverde je donio nimalo jednostavnu odluku te je u svoj roster uvrstio Fatija.

Ipak, kad klubu poput Barce nedostaje toliki broj igrača, opet nije jednostavno dobiti šansu kada imate 16 godina i 298 dana. Treneru je u tim situacijama obično bezbolnije promijeniti formaciju ili promijeniti poziciju nekom od prvotimaca. No, Fati nije bio obični klinac.

Za njega se Barca borila s Realom kad je imao manje od 10 godina. Baš kao 10-godišnjak doselio se u Kataloniju iz Andaluzije, što nije praksa u La Masiji, u kojoj rijetko odlučuju dovoditi igrače mlađe od 13 godina ako se moraju doseliti izdaleka. On je "dragulj La Masije", kako kaže nekadašnji trener Barcelone Victor Valdes, koji danas trenira Barcine juniore, za koje je Fati u prošloj sezoni postigao nestvarnih 56 golova u 29 nastupa.

Dakle, nije toliko iznenađenje da Barcelona odluči jednom takvom talentu dati šansu, ali zaista je fascinantno da je Fati uspio debitirati za Barcu, a da prethodno nije nastupio za Barcelonu B. Nevjerojatno se brzo adaptirao na nogomet na najvećoj razini, toliko brzo da već u trećem službenom nastupu za Barcu dobije šansu od prve minute. Filmski djeluje to da se Fatiju za njegov debi poklopilo toliko toga, a da je on opet to iskoristio na najbolji mogući način, postavljajući nove rekorde Barcelone i La Lige.

"Komunistička utopija" koja je promijenila sudbinu malenom Fatiju

No, njegova životna priča nije zanimljiva samo po tom zvjezdanom uzletu u Barceloni. Sam taj njegov put od rođenja do dolaska u Španjolsku, pa onda i u Barcu, zaslužuje posebnu pažnju.

Fati je zapravo rođen u Gvineji Bisau 30. listopada 2002. godine. Teška situacija u toj zemlji natjerala je njegovog oca da preko Portugala dođe do Španjolske, gdje je čuo za općinu Marinaledu. Ako malo više istražite o tom mjestu, pronaći ćete podatak da je načelnik te općine Juan Manuel Sanchez Gordillo i da je na vlasti čak od 1979. godine. Kad je netko toliko dugo na vlasti, onda ga možete povezati samo s jednim opisom - ili je tiranin ili iscjelitelj. Kod ljudi koji toliko vladaju sredine nema.

Gordillo je iscjelitelj. Uostalom, Fatijev otac ne bi ni došao u Marinaledu da nije čuo samo najbolje o toj općini i Gordillu. Naime, život u Marinaledi do Gordillovog dolaska na vlast bio je jako težak. Iako se radi o mjestu koje broji manje od 3000 stanovnika, postotak nezaposlenosti iznosio je oko 60 posto prije Gordilla. Danas je jako teško naći nezaposlenu osobu u Marinaledi. U toj općini se toliko dobro živi da su joj dali nadimak "komunistička utopija".

Fatijev otac je utočište za sebe i svoju obitelj pronašao upravo tu, a Gordillo je u njemu vidio vrijednog radnika koji je spreman raditi više poslova. Tako je maleni Ansu sa svega šest godina postao stanovnik Andaluzije.

Tako je, zapravo, spoj očeve pustolovine "trbuhom za kruhom" i neobično dobre vladavine načelnika Gordilla bio temelj priče koja će jednog dana pred više od 80 tisuća ljudi kulminirati na Nou Campu i obići svijet.

Barca ga je pronašla dok je trenirao u omladinskom pogonu Seville, ali još ranije po njega je došao i Real Madrid koji je nudio više novca. Tata Bori kazao je da je jedna stvar presudila – način na koji je Barca prišla mladom igraču.

"Real mi je nudio bolje uvjete nego Barcelona, a Barcelonu smo izabrali jer su došli u moju kuću, razgovarali smo i uvjerili su me. Njihov način mi se svidio'', rekao je Fati.

Fati možda nije ni razmišljao o svemu tome u onoj besanoj noći pred okršaj s Betisom, kada nije mogao vjerovati da će zaigrati za Barcu. Da će on biti zamjena za Suareza i Messija, samo pet mjeseci nakon što su ga prvi i jedini put pozvali u Barcin B tim, da ga time nagrade za nastupe u juniorskoj momčadi. Samo što tad, tog 24. ožujka ove godine, u pobjedi Barce B nad Ebrom u trećem razredu španjolskog nogometa, Fati nije ulazio, već je susret odgledao s klupe.

On je taj

Fati vjerojatno nije slagao kockice u glavi i stvarao sliku koja pokazuje kako mu je sudbina otvarala put ka zvijezdama onog dana kada je njegov otac kročio u Marinaledu, kada je nekoliko godina kasnije Albert Puig, tada kao tehnički direktor La Masije, došao njegovim roditeljima uvjeravati ih da klinac treba doći u Barcu umjesto u Real Madrid, kada su Coutinho i Malcom postali Barcini promašaji, Neymar neispunjena želja, a Messi, Suarez i Dembele promatrači s tribina.

Njegova razmišljanja noć pred utakmicu zapravo i nisu važna koliko su bila važna ona razmišljanja kada je u dresu kročio na teren i svojim igrama za kratko vrijeme mnoge natjerao da kažu - on je taj!.

Dva gola i jedna asistencija u četiri nastupa za Barcelonu u ovoj sezoni statistika je kojom bi se pohvalilo i pojačanje od 100 milijuna eura, a kamoli klinac koji tek treba proslaviti 17. rođendan.

No, u Barci smiruju strasti. Ne žele stavljati toliki teret na Fatijeva leđa. Svjesni su svih onih kojima se vrlo rano predviđala blistava karijera, a koji nisu dobacili ni blizu tome. Igrači poput Bojana Krkića, Marca Muniese i Munira El Haddadija također su vrlo rano dobivali šansu u prvom timu Barce, ali su relativno brzo morali svoju sreću tražiti u drugim klubovima. Krkić je danas u MLS-u, a Muniesa u Kataru

Svakako je nerealno očekivati da će Fati i u nastavku sezone dobivati jednaku šansu kao do sada jer Messi i Suarez su se već oporavili, a uskoro se vraća i Dembele. Ovo što je za kratko vrijeme pokazao svakako je dobar znak i za njega i za Barcu, ali put koji ga čeka zaista je dug.



Najveći plus za Fatija je taj što je svoju šansu maksimalno iskoristio i što je on igrač u kojem Barca vidi šansu da spasi čast La Masije jer u prvoj momčadi već dugo nema igrača koji bi mogao krenuti putem koji su prošli Puyol, Xavi i Iniesta te kojim prolaze Pique i Messi. Sudbina je ionako već puno puta do sada pokazala da Fatiju sprema nešto veliko.